U jednoj maloj zelenoj šumi živjela je družina zečića. Bilo je tu i velikih i malih zeka. A svi su oni bili jednako gladni i plašljivi. Zapravo, taj njihov strah im nije dao da se najedu. Uvijek su morali bježati na svaki šum plašeći se za svoje male živote. Junak naše priče je mali zeko Repić. Ali on nije junak zato što se nije bojao, već zbog nečeg drugog. A zbog čega, poslušajte!
Jednog sunčanog dana kroz šumu su se užurbano kretala jedna kola. To je bio seljak iz obližnjeg sela koji je urod iz svog vrta nosio na pijacu da ga proda. I dok je seljak požurivao konja koji je vukao kola sa tovarom, nije ni primjetio da se čitava jedna hrpica mrkvica srušila na put.
Ali to je primjetio zeko Repić. Sačekao je dok buka kola nije utihnula i prišao mrkvicama. Zgrabio je jednu i brzo se sakrio u grm da je pojede. Tako je uzimao jednu po jednu mrkvicu i skrivao se da bi ih na miru jeo. A onda se sjeti svojih drugara. „Šta da činim?“, pomisli zeko. Mogao je da ove mrkvice sakrije u grmlje, pa tako narednih dana ne bi brinuo šta će jesti. Tu je bilo još puno mrkvica. A… mogao je i nešto drugo. Mogao je da pozove svoje drugove i obraduje ih sa ovom slasnom hrpicom. „Šta da činim?“, pitao se zeko Repić. Jedan glas u njemu je šaputao da ne gleda na druge, da sve zadrži za sebe, a drugi ga prekorijevao i podsticao da pozove svoje drugare. I nakon kratkog promišljanja zeko Repić je donio odluku. Odskakutao je brzo do mjesta gdje su se njegovi drugari odmarali i pozvao ih da pođu za njim.
Ubrzo je mnogo malih i velikih zeka grabilo mrkvice sa puta i skrivalo se u obližnje grmlje zadovoljno ih grickajući. Sve to je s radošću promatrao zeko Repić. Tog trenutka osjetio je nešto što je bilo mnogo ljepše od punog stomaka. Obradovao je svoje drugove. Postupio je nesebično i darežljivo iako je mogao sve zadržati za sebe, a da to niko ne sazna. „Ipak je ljepše podijeliti sa drugovima, nego samo za sebe čuvati“, pomisli radosno zeko Repić i odskakuta u šumicu.
Eto, tako djeco! Uzmite pouku od zeke Repića i podijelite za početak, na primjer, slatkiše sa svojim drugovima. Nemojte biti škrti i sebični. Naučite da dajete i dijelite, a ne samo da uzimate. Možda i vi osjetite ono nešto toplo oko srca, kada vidite radost onih koje darujete, kao zeko Repić u našoj priči.
A. Kadrija