Ekološka, održiva ili zelena arhitektura, dio je jednog šireg koncepta o kojem se sve više govori i sve se više uvažava.
Održivo graditeljstvo je graditeljstvo s minimalnim utjecajem na okoliš – koje koristi prirodne i lokalne materijale, objedinjuje tradicijska znanja i vještine, čuva energiju i smanjuje potrebu za njenom potrošnjom. Građevine su oblikovane tako da sakupljaju i odvode toplinu (prema potrebi). Promišljenog su dizajna i energetski učinkovite (potrebno je malo energije za zagrijavanje i hlađenje čime se utječe na smanjenje emisije CO2).
Održivi razvoj i ideja smanjenja štetnih posljedica čovjekovog prisustva na planeti, potakla je stručnjake u različitim područjima da krenu u potragu za novim rješenjima. Tu su važni inžinjeri koji plasiraju tehničke inovacije i izumi kao što su solarne ploče i turbine za vjetar, koje imaju potencijal da u najskorijoj budućnosti zamjene nuklearne elektrane.
U arhitekturi, pitanja upotrebe novih materijala i recikliranja starih, uštede energije u prostoru, alternativnih načina njene proizvodnje, pozicioniranja građevina, kao i reciklaže starog prostora, postali su glavni putokazi za dizajnere i arhitekte u ovom području. Iako su ekologiju pozicionirali u prvi plan, neki od njih nisu zanemarili jednu od osnovnih komponenti dizajna – estetiku. Ideja ove arhitekture zapravo i jest njegovanje ljepote, ali i stavljanje naglaska na zdravlje njegovih korisnika, kao i osjećanje zajedništva. Ovim održiva arhitektura postavlja težak zadatak pred sebe – kako dizajnirati zdravo, prirodno okruženje, koje će štedjeti energiju, izgledati lijepo i biti protuteža sve većoj otuđenosti.
Samoodrživost kao koncept stanovanja postoji gotovo čitavo stoljeće. Walter Gropius tvorac Bauhausa i Adolf Loos su svojim revolucionarnim, niskim građevinama za stanovanje radnika i studenata, predvidjeli ravne krovove kao prostor za socijalizaciju. Čak ni ekološka komponenta nije nedostajala u njihovom planu. Krovovi su, u njihovoj zamisli, predstavljali prostor za vrtove, na kojima bi se uzgajalo povrće za stanare.
Frank Lloyd Wright koji je početkom 20. stoljeća predstavio koncept organske arhitekture bio je jedan od najutjecajnijih eko-arhitekata. Wright koristi jednostavne i prirodne materijale koji stvaraju osećaj prirodnog okruženja, a same zgrade i kompleksi zgrada smješteni su u prirodi. Smatrao je da život ljudi u velikim gradovima i modernim zgradama otuđuje ljude, pa je bio zagovornik povratka ljudi prirodi, jer su ljudi dio prirode. On je od 1916 živio u Japanu, pa se i u njegovoj arhitekturi vidi utjecaj istočne filozofije života i budizma.
Danas možemo vidjeti povrće i na njujorškim krovovima i terasama, kao i terasama i dvorištima u Berlinu i mnogim drugim gradovima u svijetu.
Izvor: virtual.arhitekt.hr/default.aspx