Naučio Ivica u školi da je Zemlja okrugla, da se vrti oko svoje osi i oko Sunca. Naučio on da zbog svega toga nastaju dan i noć i da se smjenjuju godišnja doba. I dobio Ivica peticu kad ga je učiteljica o svemu tome pitala. Čak ga je pohvalila jer je njegov odgovor bio najpotpuniji. Ali…
Snuždio se Ivica nakon te slavne petice. Ipak mu nikako nije bilo jasno kako ljudi mogu hodati po donjoj polovici zemaljske kugle, a istodobno biti uspravnim i ne ispasti s te čudne kugle. Čuo on, dakako, učiteljičina objašnjenja. Pričao mu o tome i njegov tata i Ivica je stalno klimao glavom i govorio: “Jasno! Jasno!”
Ali kad bi ostao sam, Ivici ništa nije bilo jasno. Znao je on da mora biti tako jer je to jasno učiteljici i tati. No, učinilo mu se da nedostaje samo mali dokaz pa da to i njemu bude jasno. I stao Ivica razmišljati koji bi to dokaz mogao biti.
Dok je on tako razmišljao, velika muha zunzara uleti kroz otvoreni prozor i počne oblijetati oko njegove glave zujeći poput kakva zrakoplova. Zamahne Ivica rukom da otjera dosadnu muhetinu, zamahne i objema rukama, ali muha se ne uplaši. Nastavi ona oblijetati i zujati oko Ivice kao da mu želi nešto reći. A Ivici muha bila baš dosadna jer ga je prekinula u njegovu razmišljanju o okrugloj Zemlji. Ljutit, uzme zemljopisni atlas i stane mahati njime toliko da se jedna stranica malo i poderala. To još više razljuti Ivicu, ali i uplaši muhu koja sleti na stolić. Zatim odleti na strop i uhoda se tamo-amo kao da ne zna što bi radila.
Zagleda se Ivica u muhu na stropu, raskolači oči, rastvori usta i nakon nekoliko sekundi razmišljanja glasno reče: “Zemlja je ipak okrugla. Ako ta bedasta muha može šetati po stropu glavom dolje a da ne padne, zašto onda i čovjek ne bi mogao hodati po zemaljskoj kugli!”
Ivan Goleš (razredna-nastava.net)