Autor: hfz. Aida Kadrija
Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (Kur'an, V:3)
Desete hidžretske godine Božiji Poslanik, a.s., zaputio se u Meku, praćen sa preko sto hiljada sljedbenika, da prvi put od objave islama i posljednji put u životu obavi hadž. Tokom ovog Oproštajnog hadža, na Dan Arefata, Uzvišeni Stvoritelj objavio je citirani ajet. Poslije njega nije objavljen nijedan ajet kojim se nešto dozvoljava ili zabranjuje. Vjera islam, Božijom voljom, te godine dostigla je vrhunac svog upotpunjenja i savršenstva.
Danas, nakon što je više od četrnaest vijekova minulo od tog događaja, pitam se koliko smo mi, sljedbenici islama, svjesni savršenosti i ljepote naše vjere?
Nažalost, svakodnevno smo svjedoci kako se u ime islama čine grozote, kako se islamu pripisuje ono što mu ne pripada i, vjerujem, da te stvari i dešavanja zabole duboko u duši svakog onog koji slijedi istinski islam, vjeru koju je Milostivi Bog učinio savršenom.
Na Arefatu, te daleke desete godine po Hidžri, Božiji Poslanik, poslanik poslan svim ljudima svih vremena, uzvikivao je:
O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.
O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast nepovredivi su sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarom, baš kao što je nepovrediv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, u ovom vašem gradu.
O ljudi, vjernici su zaista braća, a bratovo imanje je nepovredivo, osim ako to on sam dopusti. Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedan drugog ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto, zbog čega nećete skrenuti sa pravog puta dok god se budete toga držali, a to su Allahova, dž.š., Knjiga – Kur'an i moj sunnet.
Zastanimo na trenutak, zamislimo se nad ovim riječima i zapitajmo se: Gdje smo odlutali? Zašto se ne držimo Kur'ana? Zašto ne slijedimo put Božijeg Poslanika? Odakle nam smjelosti tumačiti Božiju Knjigu i Poslanikovu praksu prema svojim željama?
Milostivi Stvoritelj upozorava čovjeka:
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Kur'an, XVII:36)
Teško stanje koje vlada današnjim svijetom tjera nas da se zapitamo koliko današnji muslimani, zaista, poznaju svoju vjeru i njene propise, a Kur'an jasno kazuje:
To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja. (Kur'an, IV:13–14)
Stanje bezumnosti i nereda tjera nas da se zapitamo čitaju li muslimani Kur'an, ili su zaboravili na svrhu njegova objavljivanja. Kur'an je govor i uputa Uzvišenog Gospodara, pa koje štivo nam može biti preče za čitanje i izučavanje od ovog?!
Zaista, ovaj Kur'an upućuje upravo na ono što je najispravnije… (Kur'an, XVII:9)
Stoga, okrenimo se Kur'anu, skinimo ga sa polica i počnimo ga čitati i izučavati. Sve nejasnoće otklonimo pomoću pouzdanih i vjerodostojnih izvora i prestanimo lutati stazama neznanja. Nastojmo živjeti istinski islam, jer je to jedini put ka sreći i zadovoljstvu na oba svijeta.
Pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana. (Kur'an, III:132)
Udaljimo li se od Kur'ana, sebi smo nasilje učinili.
To su granice Allahove, a ko Allahove granice prekorači, sebi nasilje čini. (Kur'an, LXV:1)
Upoznajmo Božije granice, one postoje zbog našeg dobra. Ne prelazimo ih čineći nasilje i nepravdu sebi i drugima. Posljedice su teške. Imajmo na umu da vjernik ne samo da ne smije nepravdu činiti nego ne smije nepravdu, ni na koji način, podržavati ili odobravati.
I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! (Kur'an, XI:113)
Ako, pak, posrnemo, požurimo sa pokajanjem i nastojmo djelom i riječju ispraviti učinjeno.
Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele. (Kur'an, XI:114)
Divan li je Kur'an savjetodavac! Stoga riječi njegove čitajmo, srcu ih privijmo i u djelo sprovedimo, ukoliko sebi sreće i uspjeha želimo!
Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju – oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti. (Kur'an, XXIII:1–11)
Svakodnevno smo svjedoci krhkosti i kratkoće ovozemnog života, pa ipak, tako često to zaboravljamo. Zaboravljamo i da je ovaj svijet tek njiva koju svakog trena sijemo, a čije ćemo plodove žnjeti u vječnom svijetu. Posijemo li dobro, žnjet ćemo dobro, a posijemo li zlo, zlo će nas i čekati.
Svakim danom sve smo bliži odlasku sa ovog svijeta. Stoga, želimo li sebi dobro osvijestimo se dok nije kasno.
O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! (Kur'an, III:200)
Literatura:
ELIF, islamske novine (decembar 2007), god. VII, br. 46, Podgorica, Mešihat IZ u Republici Crnoj Gori
Kur'an časni, preveo na bosanski jezik Besim Korkut, http://majkaidijete.ba/religija/kuran/kuran
Kur'an s prijevodom na bosanski jezik (2004), preveo s arapskog jezika Esad Duraković, Sarajevo, SVJETLOST
Izvor: magazin Ašk, broj 14, Dobra knjiga, Sarajevo, oktobar 2016, str. 16-17