Sejjid Husein Nasr
Što se tiče pitanja porodice, islam snažno naglašava njenu opstojnost. Pojam porodice u ovom kontekstu ne podrazumijeva atomiziranu suvremenu porodicu koja se sastoji od supruga, supruge i djece, već podrazumijeva proširenu porodicu koja obično uključuje i djedove i nane te često tetke, daidže, amidže i njihovu djecu, proširujući tako oko pojedinca mrežu s kojom se on ili ona poistovjećuje. Unutar ovakvog islamskog društvenog i porodičnog okvira, poštovanje roditelja igra značajnu ulogu. Kur'an poziva muslimane na poštivanje roditelja, kao npr. u ajetu:
Allahu robujte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte i roditeljima dobročinstvo činite i rođacima, siročadi, siromasima… (Kur'an, IV:36)
Održavanje odnosa unutar porodice, što podrazumijeva osobe rođene od iste majke ali i one u raznorodnom krvnom srodstvu, izrazito je snažno naglašeno. Posjećivanje članova porodice i održavanje rodbinskih veza se smatra vjerskom dužnošću svakog muslimana i muslimanke.
Naglasak na važnost braka kao i odvraćanje od celibata u velikoj su mjeri povezani s okupljajućom ulogom koju u islamskom društvu igra porodica. Jedan od razloga postojanja poligamije, koju islam dozvoljava pod određenim uvjetima, jest taj da omogući ženama čiji su muževi umrli ili stradali u nekoj vrsti prirodnih nedaća ili onim ženama koje ne mogu naći muža u odnosu jednoženstva, da budu uključene u porodičnu strukturu. Pragmatični obzir islama, temeljeći se na važnosti uloge porodice, dopušta u stanovitim slučajevima poligamiju, kada ekonomska nužnost ili društvena stvarnost onemogućuju na bilo koji način integraciju jedne jedine žene u porodičnu strukturu. Zbog prirode ljudskog društva, obično mnogo više muškarci stradavaju u ratovima i prirodnim nedaćama i uz to im je životni vijek kraći negoli ženama. S obzirom da islam naglašava vjerski značaj braka u toj mjeri da Poslanikov hadis navodi kako je brak pola vjere, i s obzirom da je najčešće veći broj žena od broja muškaraca, dopušteno je prakticirati poligamiju pod uvjetom da je muškarac čestit te da posjeduje sredstva za izdržavanje svojih žena.
Zanimljivo je uočiti po pitanju braka da, za razliku od npr. tradicionalnog katoličanstva u kojem je razvod braka zabranjen, islam dozvoljava rastavu. Poslanikov hadis navodi kako je od svih dopuštenih djela Allahu najmanje drag razvod braka. Šerijat dopušta rastavu braka pod uvjetom da veza između muškarca i žene više nije moguća. Kad se muškarac i žena nađu u beznadnom položaju i kad za njih više ne postoje načini da nastave brak, tada im je dopušteno rastaviti se i započeti odvojen život. Pa ipak, bez obzira na ovo učenje, čin rastave se nikada nije provodio u islamskom svijetu u istoj mjeri kao na suvremenom Zapadu, bez obzira na njegovo kršćansko zaleđe. Isto tako, mada je sama rastava braka dopuštena u islamu, ona ni u čemu ne znači i slabljenje porodičnih veza.
Da bi se u potpunosti razumjelo islamsko sociološko učenje, važno je obratiti pozornost na središnju ulogu koju ono dodjeljuje porodici, na poštivanje roditelja, osobito majke, do te mjere da hadis navodi: Džennet je pod majčinim nogama. U islamu središnja uloga u porodici dodijeljena je, pak, ocu koji je istovremeno i glava porodice i namjesnik kao i vjerski pol oko kojeg se porodica okreće, tako da on često predvodi namaze i ostale oblike ibadeta unutar porodice. Važno je, također, upamtiti i odgovornost prema ostalim članovima porodice, činjenicu da šira familija mora preuzeti brigu o članovima koji su onesposobljeni ili materijalno propali, kao npr. o udovicama i siročadi. Značajno je u kolikoj mjeri islam naglašava ove činjenice i upravo je zbog ovih islamskih učenja porodično tkivo preživjelo do danas, bez obzira na mnoge promjene koje su se zbile u mnogim dijelovima islamskog svijeta kao posljedice pojave modernizma u posljednja dva stoljeća.
Izvor: Sejjid Husein Nasr, Vodič mladom muslimanu, Ljiljan, Sarajevo, 1998, str. 47-48, prijevod: Aida Abadžić-Hodžić