Jedna od najvažnijih odlika čovjeka je da teži zdravlju, razvoju i napretku, a da bježi od štete, zaostajanja i gubitka.
Pored udobnosti i spokoja koje ima danas, čovjek teži osiguravanju sreće i u budućnosti. Ne samo da misli o spašavanju od propasti i nesreće već razmišlja i o postizanju većih položaja i dostizanju viših stepena.
Ova njegova odlika proizlazi iz ljubavi prema sebi odnosno samoljublja. Postojanje ovakve motivacije u čovjeku predstavlja jedan od najvažnijih činilaca koji ga podstiču da poštuje moralna načela i da se pridržava istine i ispravnosti.
Uzvišeni Allah također ukazuje na ovu istinu u mnogobrojnim ajetima i podstiče ovu korisnu i plodonosnu motivaciju, kako bi čovjek koračao putem istine i zbilje I zalagao se radi vlastitog razvoja i odgoja, kao što o tome kaže Kur’an: Onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro.
Uzvišeni Bog je poslao veliki broj poslanika da upućuju ljude, a za razvoj i usavršavanje čovjeku je dao mnogobrojne sposobnosti i moći te mu je na taj način omogućio sretan život: Od kapi sjemena ga stvori i skladnim ga učini, i Pravi put mu lagahnim učini.
Međutim, Bog nije primorao čovjeka da prihvati istinu, već ga je upoznao s njom tako da će mu ukoliko prihvati put upute pripasti živototvorni plodovi, a ako zaluta pogodit će ga loše i štetne posljedice toga.
Na ovaj način Bog u čovjeku pobuđuje osjećaj za samoljublje, kako bi on sam vlastitom voljom i željom išao u smjeru čistote i ispravnosti: Reci: “O ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi Pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu.”
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 227.-228.