Slatkorječivost i korištenje lijepih i pristojnih riječi više su pokazatelj pobožnosti i lijepog ponašanja čestitih ljudi nego što predstavljaju znak izražavanja poštovanja prema drugima.
Jedna od odlika stanovnika Dženneta jeste čistota njihovog govora.
Uzvišeni je o njima rekao: Oni su bili upućeni da samo lijepe riječi govore.
Pod lijepim riječima (tajjib) misli se na prijatne riječi i vedre izraze u skladu sa istinom, za razliku od ružnih i prljavih riječi (habis), koje su uvredljive i lažne.
Bog daje prednost lijepom i pažljivom govoru nad udjeljivanjem koje je popraćeno uznemiravanjem i vrijeđanjem i o tome u Kur’anu kaže: Lijepa riječ i oprost su vrjedniji od milostinje koju prati vrijeđanje.
Lijepa riječ predstavlja prepoznatljiv govor koji donosi povjerenje i koji je u skladu sa istinom te sa stanovišta razuma i vjere pohvalan.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 42.-43.