Lijepo ophođenje sa ljudima je znak čovjekove čiste prirode i uvažavanja ljudskih prava.
U ovom smislu, dobročinstvo prema bračnom drugu ljudskom životu daje neku posebnu radost i svježinu te čovjeka prožima spokojem i snagom.
Odraz toga se može primijetiti u lijepom ponašanju djece prema roditeljima i to se ubraja u najvažnije činioce učvršćivanja porodične zajednice, što za posljedicu ima društveni mir.
Upravo zbog toga Bog kaže: S njima se lijepo ophodite!
Budući da razdvajanje i propadanje porodične zajednice donosi nenadoknadivu štetu za društvo i budućnost djece, u Kur’anu se obećava da trpljenje nedaća predstavlja pretpostavku za spuštanje velikog dobra i blagoslova od Boga: A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.
Jedan od znakova lijepog ophođenja jeste osiguravanje životnih potrepština u uobičajenoj i odgovarajućoj mjeri,
kao što Uzvišeni Bog kaže u Kur’anu: Otac djeteta je dužan da ih lijepo hrani i odijeva.
Naravno, u zadovoljavanju potreba porodice treba izbjeći pretjerivanje i ono treba biti u granicama mogućnosti muškarca, tako da ne potiče od haram i nedozvoljenih poslova, kao što se vidi iz nastavka ajeta: Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 112.-113.