Glavne opasnosti: obožavanje strasti i duge želje
Glavne opasnosti: obožavanje strasti i duge želje

Glavne opasnosti: obožavanje strasti i duge želje

Šta je najveća opasnost? U odgovoru na ovo pitanje pročitat ću jednu predaju.
Ona glasi: “Ono čega se za vas najviše bojim su dvije stvari, slijeđenje prohtjeva duše i duge želje.”

Glavna opasnost su dvije stvari: prvo, slijeđenje strasti i prohtjeva duše.
Ne čudite se! Veću od svih opasnosti predstavljaju prohtjevi duše, koji su u našem srcu: “Zaista, najveći neprijatelj ti je tvoja duša, koja je u tebi.”

Od svih neprijatelja najveći je upravo duša, ono “ja” i ono tvoje ego, koje je u tvom biću. Ona sebičnost koja želi sve za sebe. I ovdje se iz usta Poslanika upravo ovo govori: “Ono čega se za vas najviše bojim su dvije stvari, slijeđenje prohtjeva duše i duge želje. Slijeđenje prohtjeva duše odvraća od Istine…”
Dakle, slijeđenje prohtjeva duše odvodi vas sa Božijeg puta. Većina ovih zavođenja je zbog prohtjeva duše. Naravno, mi za sebe stvaramo na hiljade opravdanja kako bismo skrenuli sa Božijeg puta i da nam riječi i djela budu nešto drugo od onoga što su nam Vjerozakon i vjera odredili.

Specifičnost prohtjeva duše je to što vas odvodi od Božijeg puta – a borba na Božijem putu je potrebna. A što se tiče dugih želja: “…A duge želje čine da se zaboravi na Onaj svijet.”
“Duge želje” znači dugoročne i duge lične želje. Trudi se kako bi na određeni način izgradio kuću za sebe; trudi se i osiguraj uvjete kako bi stigao na određeni položaj!
Trudi se, pogledaj Zejda i Amra, i prođi kroz hiljadu vrsta teškoća, sve dok ne osiguraš određeno dobro za sebe I ne ostvariš određenu privrednu djelatnost!

Ove “duge želje”, znači želje koje dolaze jedna za drugom i nema im kraja – redaju se pred čovjekoim očima; oblikuju cilj za čovjeka i bijedni ciljevi u čovjekovim očima postaju velikim. Obilježje ovih ciljeva je da postižu da se “zaboravi na Onaj svijet”.

Čovjek postaje neprekidno zaokupljen bijednim ciljevima; za čovjeka ne ostaje ništa vremena; umrtvljuje srce čovjeka; čovjeku uskraćuju želju za dovom, želju za pokajanjem, želju za poniznim moljenjem i želju za usredsrijeđenošću na Boga.

Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Temelji islamske kulture, sv.1, s perzijskog preveo Sabahuin Šarić, fondacija Mulla Sadra u BiH, Sarajevo 2014.