Svaka grana nauke udovoljava nekoj potrebi čovjeka i ostvaruje mu neku želju, ali jedna zajednička namjera je plod svih nauka i bavljenje bilo kojom naukom treba da rezultira postizanjem te namjere.
Ta namjera je kretanje čovjeka prema krajnjem cilju kreacije, uljepšavanja morala i spremnost za Budući svijet. Ikhwāni drže da je cilj nauke popravljanje biti duša, uljepšavanje upotpunjavanje i usavršavanje morala, s ciljem opstanka u kući Budućeg svijeta.
Ova pretpostavka nije specifičnost samo vjerskih i Božanskih nauka, već obuhvaća sve nauke. Nauke kao što su geometrija, astronomija i muzika, također imaju duhovne svrhe.
Naprimjer Ikhwāni svrhu učenja geometrije vide u dušinom pronalaženju puta od čulnog ka apstraktnom, od tjelesnog ka duhovnom, iz niže razine egzistencije (materijalnost) ka najvišoj razini (nematerijalnost), a učenje astronomije vide činiocem koji čiste duše potiče uzdizanju ka nebeskim svjetovima, stupnjevima nebeskim, postajama duhovnosti, blizini meleka, uzvišenom svijetu I postizanju čistoće i Povjerljivog duha.
A svrha muzike je hrabrenje melekskih duša i mislećeg čovjeka na uzdizanje ka nebeskim svjetovima, nakon što se duša odvoji od tijela.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.