Načela odgoja
Načela odgoja

Načela odgoja

Sveobuhvatnost edukacije (djevojčice i dječaci)

Qābusī je uvjeren u sveobuhvatnost edukacije pa ističe da svi, i dječaci i djevojčice, mogu imati edukaciju i ne bi smjeli biti lišeni toga, jer vjera je sveobuhvatna i svako ima pravo da ima vjerska uvjerenja i da po njima djeluje.

Niko ne bi smio biti lišen spoznaje istinske vjere i djelovanja na temelju nje, već bi se to moralo sredstvom edukacije omogućiti svima – općenito i djevojčicama i dječacima – kako bi svi mogli postići uzvišene ciljeve odgoja u dimenziji vjerovanja i djelovanja.

Qābusī za djevojčice edukaciju Kur’ana i vjeronauke drži lijepim i ističe da u vjerovanju, pobožnosti i obaveznosti nema razlike između muškarca i žene, svi su jednaki u principu vjere i obaveze i Kur’anski ajeti kao što su:
“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe…” (Al-Ahzab 36.), “A vjernici i vjernice…” (At-Tawba 71. i 72.)

“Allah obećava vjernicima i vjernicama…” (At-Tawba 72.), ukazuju na to.
On se za dozvoljenost educiranja žena oslanja na ajet:
“I pamtite Allahove ajete i mudrost koji se kazuju u domovima vašim…” (Al-Ahzab. 34.), i ističe da je ženama bilo dozvoljeno slušanje Božijih ajeta i mudrosti Poslanika, s.a.v.a. i sami Poslanik je bio odgovoran za njihovu edukaciju i od njega, s.a.v.a. nije preneseno ništa što bi predstavljalo prepreku edukaciji žena.

Sve ovo su dokazi koji potvrđuju neophodnost edukacije i odgoja i žena.

Qābusī pored tolikog insistiranja na edukaciji žena smatra da se onome što ih može dovesti u iskušenje i prouzrokovati njihovu iskvarenost i propast, poput nekih ljubavnih pjesama iz prijeislamskog doba (jāhilijjat) ne bi se smjeli podučavati i naglašava da sadržaji predmeta edukacije – bilo za dječake ili za djevojčice – moraju biti zdravi, da ih se ne bi vodilo na stranputicu.

Nepristrasnost Učitelj u edukaciji učenika treba biti pravičan. On ne može obratiti više pažnje na djecu nekih roditelja zbog primanje poklona ili viška na plaću od njih.
Svakako on može davati instrukcije u vannastavno vrijeme ukoliko to neće uzrokovati kršenje prava drugih.

Postepenost u edukaciji

Učitelj za odgojni proces mora planirati stupnjeve i dok se jedan ne privede kraju ne bi trebao krenuti s drugim stupnjem. Isto je i sa učenjem Kur’ana. Dok učenici ne savladaju jednu suru ne bi trebalo početi s podučavanjem druge sure.

Qābusī se oko ovog pitanja ne slaže sa Ibn Sahnūnom, jer Ibn Sahnūn smatra da, ako otac, staratelj ili opunomoćenik oca učiteljevu nadoknadu izmiruje iz svog imetka, može dozvoliti učitelju odstupanja od redoslijeda podučavanja sura.

Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.