Greške čula za čovjeka predstavljaju iskustvo koje ga potiče na promišljanje o njegovim spoznajama. Ikhwāni bez obzira što su bili svjesni ove činjenice i bavili se pojašnjavanjem kakvoće pojave greški u čulima, ipak nisu se pozabavili epistemološkim aspektom ovog pitanja.
Oni su mišljenje da greške čula prouzrokuje moć mišljenje; naprimjer grešku koja se pripisuje moći vida, predstavljaju kao grešku moći mišljenja.
Ikhwāani na drugom mjestu kazuju: “Percepcije čula su dvojake: neke se formiraju po sebi, a neke akcidentalno. Skupina percepcija koje se izravno ostvaruju, percipirane su po sebi, poput svjetlosti za oko koja se izravno percipira; a percepcije koje se neizravno percipiraju predstavljaju akcidentalno formirane percepcije, poput percepcije boje za oko, koju oko ostvaruje posredstvom svjetlosti.”
Ikhwāni smatraju da manji broj posrednika u percepciji u istoj mjeri smanjuje mogućnost greške. Upravo zbog ovog razloga greške čula sluha su malobrojne, jer između čula i čujne stvari samo je zrak posrednik.
Nekada zbog gustoće ili suptilnosti zraka percepcija se ne ostvaruje kako bi trebala i dolazi do pojave greške. Također i razlike u sposobnostima čula mogu na neki način prouzrokovati greške u osjetilnim percepcijama ili razlike u stečevinama i percepcijama.
Razlike u spomenutim čulima su rezultat različitosti samih tijela, naprimjer čulo vida je jako onda kada se oči nalaze na odgovarajućem mjestu, tj. u prednjem dijelu lobanje I ono slabi u slučaju oboljenja očiju.
Jedan od uzroka pojave greški u osjetilnim percepcijama je i oslanjanje samo na jedno čulo. Npr. ukoliko se osoba prilikom određivanja istine o osjetilnim stvarima ne zadovolji samo sa jednim čulom, smanjit će mogućnost pojave greške.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.