Filozofija je za Ikhwāne najčasnije ljudsko umijeće (sanāyi‘) nakon vjerovjesništva i znači bivanje sličnim Bogu, u mjeri u kojoj je to moguće za čovjeka.
Nauke mudraca i šeri’ati vjerovjesnika su dvije Božanske stvari koje imaju jedan naum i cilj, razlikuju se samo u sporednim stvarima, a sukob između filozofa I pristalica šeri’ata proizlaze iz međusobnog nerazumijevanja namjera.
Ikhwāni u poslanicama filozofe spominju veličanjem, njihova imena navode nakon imena vjerovjesnika i uvjereni su da filozofi imaju zajedničke misije i ciljeve sa poslanicima.
Pored učenja vjerovjesnika oni spominju dokaze i misli filozofa. Jedan od izvora misli Ikhwāna su knjige filozofa. Oni se djelima filozofa koriste bez ikakvog straha, tako da u Enciklopediji Ikhwāna mogu se naći tragovi mnogih filozofija, počevši od sljedbenika Hermesa, Pitagore, Platona, neoplatoničara, pa do nekih misli peripatetičara.
Oni ujedno predstavljaju i Ikhwānove izvore iz grčke filozofije.
Također i filozofija Irana i Indije je našla svoj put do Ikhwānove misli, tako da su neki od istraživača naglasili utjecaje pehlevi i farsi tekstova na Ikhwānove misli.
Otuda što su Ikhwāni imali posebno interesiranje za numerički sistem i što su se u mnogim mjestima bavili time ili osvrtali se na tu temu jasno je vidljiv utjecaj pitagorejaca na njih.
Ipak ovo ne znači da su se oni manje koristili drugim filozofskim školama, naprotiv ovo okorištavanje je toliko rasprostranjeno da je na kraju rezultiralo nesređenošću njihovih filozofskih misli.
Više faktora je dovelo do isprekidanosti filozofskog sistema Ikhwāna.
Najvažniji od tih faktora je rasprostranjenost preuzimanja filozofskih učenja iz raznih filozofskih škola, na koje smo prethodno ukazali, ali i drugi faktori kao što su miješanje raznih filozofskih misli sa pričama, bajkama, mitovima i dramaturški način pisanja Ikhwāna su utjecali na to, čak do te mjere da je njihova glavna preokupacija postala obznanjivanje filozofskih stajališta i kao rezultat toga njihovo zanimanje za argumentirane rasprave je postalo bezvrijedno.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.