Ikhwān četiri stvari vide izvorima različitosti morala:
1. elementi tijela i njihove kombinacije;
2. tlo i klima geografskih područja i gradova;
3. razvoj na osnovu osobina i navika očeva, učitelja i odgajatelja;
4. položaji zvijezda i nebeskih tijela prilikom rođenja.
Ovo je primarni izvor dok su ostala tri sporedni. Jasno je da su sva četiri slučaja izvan dometa čovjekovog slobode izbora.
Naravno, izravni utjecaji ove četiri kategorije, uglavnom su usmjereni na prirodni moral dok drugi stupnjevi morala neizravno primaju njihove utjecaje, a uloga slobode izbora u okvirima tih stupnjeva je očuvana.
Namjera iznošenja gornjih stavova je da se pokaže da Ikhwāni moral i osobine čovjeka vide na polju utjecaja činilaca koji su izvan njegove slobode izbora.
Međutim ne možemo reći da Ikhwāni pripadaju fatalistima (jabriyyah); jer su stalno bili svjesni uloge izbora i slobode izbora čovjeka i kao rezultat toga nagrade i kazne.
Upravo iz ovog razloga nikada ne zapostavljaju savjetovanje svojih sagovornika s ciljem usmjeravanja njihovu slobodu izbora.
Ikhwāni pored toga što su u vezi izvora različitosti morala iznijeli u svojoj Enciklopediji, na opširniji način raspravljali su o činiocima koji su presudni u oblikovanju čovjekove ličnosti i to su proučavali na osnovu čovjekovih djela i ponašanja koje su predstavili poput lanca koji nastaje od uzastopnog spajanja halki.
U ovom dijelu postoje četiri komponente koje su veoma važne: vjerska uvjerenja, navike i adab, moral i djela ili ponašanje.
Ove četiri komponente su uvjetovane drugim komponentama.
O različitosti duša i ličnosti, Ikhwāni razmišljaju na sljedeći način: onako kako svako tijelo prihvaćanjem oblika postaje bolje i plemenitije od stanja u kojem je bio prost i bez svojeg oblika, tako i duše su jednog te istog roda i supstance, a razlikuju se prema spoznajama, moralu, mislima, uvjerenjima i djelima.
Na drugom mjestu pored instrukcija koje s ciljem pridobijanja novih članova daju svojoj braći, iznijeli su stav koji sliči stavovima psihologa, tj.: izvanjska djela ljudi proizlaze iz morala biti (akhlāqi-dhāti), navika i adaba na osnovu kojih su odgojeni, također I iz njihovih uvjerenja.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.