Nacionalne i individualne razlike
Razni narodi i različite skupine ljudi kad je u pitanju sposobnost i moć za učenje nisu jednaki.
Zbog toga metode edukacije naroda se razlikuju jedni s drugim, jer svaki narod zbog specifičnosti svoga fitreta ili zbog osobina koje su se kod njih pojavile kao rezultat navika, ima veću sposobnost u upotrebi neke moći duše, te je kao rezultat toga metoda edukacije svakog naroda različit u odnosu na drugi narod.
Također se i unutar svakog naroda trebaju uvažavati različitosti skupina I individua da bi se edukacija mogla odvijati na način koji je koristan.
Različitost predmeta ili materijala edukacije
Proces edukacije i odgoja nekih predmeta je moguć samo putem usmenog predavanje, opet podučavanja nekim drugim predmetima je moguće samo na praktičan način:
Naravno da se u podučavanju nekih predmeta mogu koristiti oba načina.
Fārābī u jednoj općoj podjeli edukaciju dijeli na dvije vrste: na edukaciju slušanjem i edukaciju slijeđenjem i oponašanjem.
U edukaciji slušanjem riječi su sredstvo za prenošenje pojmova, a u edukaciji slijeđenjem, koja se odvija pomoću praktičnog slijeđenja i oponašanja, učenik vještine stječe posmatrajući i oponašajući djela učitelja.
Također i u edukaciji slušanjem treba poštovati redoslijed.
U svim usmenim podučavanjima možemo primijetiti tri razine:
a) ispravno planiranje teme i stvaranje ispravne predodžbe o temi;
b) proizvođenje tvrdnje (tasdīq) kod učenika o onom što učitelj govori;
c) očuvanje i memoriranje usvojenog gradiva.
U svakoj od ovih razina učitelj nastoji izborom metode da pronalazi i primijeni najlakši način kojim bi dostigao cilj edukacije.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.