Značenje koje mi danas razumijemo iz riječi zanat (san‘t, umijeće, izrade, tvorenje) razlikuje se od pojma na koji Ikhwāni misle. Značenja riječi “zanat” (san‘t) kod Ikhwāna ima općenitije značenje od onog kako ga mi danas razumijemo.
Zanat ili umijeće (sanāyi‘) je kod autora Enciklopedije općenit pojam koji se koristi za znanstvena i praktična umijeća.
Znanstveno umijeće (sanāyi‘i-‘ilmi) obuhvata rasprave koja su poznata pod naslovom nauka i njene osnove i teme tih rasprava su duhovne supstance, naime duše učenika.
Praktično umijeće ili zanat (san‘t ‘amali) se sastoji od izvođenja forme koja je u duši tvoritelja znalca i postavljanje te forme u materiju (hayūlā).
Tvoreno (masnū‘) je stvar koja je složena od materije i forme, a vještina u zanatu ili umijeću, znači postavljanje forme u materiji i njeno upotpunjavanje i usavršavanje s ciljem korištenja u svakodnevnom životu.
Teme znanstvenog umijeća su duhovne supstance.
Jedan dio čovjekovih umijeća ili zanata su po sebi i primarni ciljevi koji su se pojavili zbog neophodnosti, a jedan drugi dio su potčinjeni tom primarnom umijeću, ustvari upotpunjuju, usavršavaju, a nekada i ukrašavaju primarno umijeće.
Tri zanata sačinjavaju primarni cilj čovjeka: poljoprivreda, tkanje i građevinarstvo.
Drugi zanati kao što su vodeničar, pekar, šnajder, kopači i slični zanati upotpunjavaju i usavršavaju primarne zanate i umijeća.
Mišljenje Ikhwāna o edukaciji umijeća ili zanata je sljedeće: svaki učenik koji se educira o nekom zanatu ili umijeću u svojoj duši posjeduje slike svojih tvorevina i onda kada bude podučen te slike će kod njega postati aktualne.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.