Čovjek znanja o svojim spoznajama ostvaruje na tri načina: prvo putem pet čula, koji počinju djelovati samim rođenjem. Ovo znanje je zajedničko čovjeku i životinji.
Drugo: putem razuma koji je vrsna razlika čovjeka što ga izdvaja od životinje i aktivira se u vrijeme postizanja punoljetnosti (pubertet).
Treće je put argumenta koji pripada samo jednoj skupini učenjaka, koji su ovo postigli nakon što su se produbili u matematici, geometriji i logici. I inteligibilije i argumentacijske percepcije oslanjaju se na čovjekovu moć umovanja (quwwa’i-ta‘qqul), ali argumentacijske percepcije se stječu putem logičke dedukcije, dok umska ili razumska percepcija – nasuprot argumentacijskoj – stječe se posredstvom moći umovanja, bez oslanjanja na dedukciju, poput čovjekovog znanja o aksiomima.
Čovjekova duša zauzima srednji položaj među bićima, naime neka bića kao što su Uzvišeni Bog, um (‘aql), bića koja su neovisna od materije i nematerijalna – bliski meleci – nalaze se na većem stupnju egzistencije od njega.
Opet neki drugi poput prima materije (hayūlā), prirode i tjelesa su na nižem stupnju egzistencije od čovjeka.
Stoga spoznaja od strane duše bića koja se nalaze ispod nje odvija se posredstvom čula i njihove saradnje, njeno suočavanje, obuhvaćanje i spoznaja bića iznad nje odvija se posredstvom argumenta i umovi nemaju drugog izbora nego da priznaju njegovu valjanost, a spoznaja duše same sebe i vlastite biti je putem razuma; jer odnos razuma prema duši je poput odnosa svjetlosti prema oku ili poput odnosa ogledala prema gledatelja, tako da kada god bude svjetla oko vidi, i kada god postoji ogledalo gledatelj uspijeva vidjeti sebe u njemu.
Na drugom mjestu navode alegoriju u vezi puteva stjecanja spoznaje.
Znanje za dušu je poput hrane za tijelo.
U adabu o objedovanju je rečeno: objedujte sa tri prsta, a ovo je tajna koja upućuje na to da i duše znanja stječu na tri načina:
1. moć mišljenja posredstvom kojeg duša prima inteligibilije i vjerovjesnici su
upravo ovim putem primali objavu od meleka;
2. uho posredstvom kojeg duša prima značenja riječi;
3. oko posredstvom kojeg duša opaža prisutna bića, ajete kao što su “i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni” (An-Nahl 78.) ili “oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni”. (Al-A’raf, 179.) tumače ovo značenje.
Znanje se mora steći na ova tri načina, a ako neko želi steći znanje samo jednim putem, on je poput osobe koja za objedovanje umjesto tri prsta koristi jedan prst, ili je poput smrtnog bolesnika koji može raspolagati samo sa trećinom svoga imetka; jer taj bolesnik je između smrti i života, a ovaj se nalazi između dileme i pouzdanog uvjerenja.
Ovakva osoba je bolesnik; jer dilema je bolest duše.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.