Po mišljenju Jāhiza uzroci i sažetak svih manifestacija egzistencije su utkani u čovjeku.
U čovjeku kao i u kreaciji postoji pet osjetila. Čovjek jede i hranu četveronožaca i hranu divljih životinja, koristi se i biljkama i plodovima kao i mesom životinja.
Kod čovjeka se mogu uočiti različite specifične životinjske osobine kao što su:
snaga i podnošljivost deve, hrabrost lava, lukavstvo vuka, velikodušnost pijevca, prijateljstvo i bliskost psa, ukratko i mnoge osobine drugih životinja.
Čovjek u sebi sabira sve ove osobine i okuplja oprečnosti.
Ovo biće na dvije noge ima sposobnost crtanja svakog oblika, a ustima može imitirati svaki glas.
Čovjek je zbir različitih smjesa:
žuči, jetre, krvi i sluzi, koji su plod vatre, zemlje, vode i zraka.
Također, čovjek u sebi sažima različite instinkte, moralne kvalitete I naravi koje su ponekad i oprečne, kao što su:
srdžba i zadovoljstvo, oštroumnost i tupost, iskrenost i prepredenost, istinoljubivost i dvoličnost, sjećanje i zaborav, znanje i neznanje, prihvatanje i poricanje, uživanje i bol, sigurnost i dilema i na kraju sve ostale oprečne osobine i stanja koje se mogu naći u čovjeku.
Zbog ovoga, čovjek se naziva malim svijetom naspram velikog svijeta, odnosno svijeta svekolike egzistencije i nebesa i Zemlja su potčinjeni njemu.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.