S obzirom na vjerske propise, važnost čistoće tijela u islamu je jasna.
Muslimani pri abdestu nekoliko puta dnevno peru ruke i lice, a pri gusulu cijelo tijelo sapiru.
Pošto se abdest i gusul uzimaju zbog božanskih motiva i s namjerom približavanja Bogu, pored uklanjanja vidljivih nečistoća oni na čovjeka ostavljaju velik duhovni uticaj, čime mu donose unutrašnju i vanjsku čistoću.
Ako nema vode u vrijeme namaza, neophodno je tejemumom se okoristiti duhovnim uticajem čišćenja. Uzvišeni Bog, nakon propisivanja obaveze abdesta, gusula i tejemuma, kaže sljedeće:
“Već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni.”
Čistoća hrane jednako je butna kao i čistoća tijela.
Uzvišeni Bog je čovjeku dao na raspolaganje različite vrste čistih i lijepih jela poput voća, mahunarki i ukusnog mesa: “I jelima vas opskrbljuje čistim.“
Korištenje svih vrsta ovih jela je dopušteno svim ljudima: „O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je čisto.“
Zabranjena su nečista i odvratna jela.
Ovaj časni ajet jasno ukazuje na “načelo dozvoljenosti”, u smislu da je dopušteno upotrebljavati sva jela, osim onih čija su zabrana i pokvarenost potvrđeni, kao što možemo pročitati u Kur’anu:
„Koji će im čista jela dozvoliti, a nečista im zabraniti.“
Izvor:“Čovjek u Islamu”, Ahmad Vaezi, s perzijskog preveo Sabahudin Šarić, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2018.