Jedna od prepreka spoznaji jeste pretjerana ljubav.
Općenito se može kazati da ljubav koja izlazi iz okvira normalnog izaziva poremećaj u spoznajnim i perceptivnim moćima.
Kada god neko bude gajio pretjeranu ljubav prema osobi, položaju ili objektu, on neće moći ni vidjeti ni prihvatiti ništa ružno, nijedan nedostatak niti štetnost vezanu za voljeno, kao što neće prihvatiti ni riječi protivnika svoga voljenog.
Hazreti Ali, a.s., kaže: “Oko zaljubljenog je slijepo za nedostatke voljenog, a uho gluho za ružno o njemu.”
U skladu s tim, može se kazati da je spoznaja onoga što se pretjerano voli teško ostvariva.
Poznate su riječi da “ljubav čini slijepim i gluhim”, a predaja sličnog sadržaja prenosi se i od časnog Poslanika, s.a.v.a.
Dakle, može se kazati da, kada se nešto pretjerano voli, ne samo da je to teško spoznati već je teško spoznati i protivnike toga, zato što zaljubljenik uvijek na protivnike svoga voljenog gleda sa sumnjom, nekada i s neprijateljstvom, te stoga ne može spoznati dobro i korist protivnika.
Jedan od uvriježenih sudova ljudi predanih dobrima Ovog svijeta jeste predrasuda da se pobožnost ne može pomiriti s korištenjem ovosvjetskih blagodati.
Govor o Ovome svijetu bit će ostavljen za posebno poglavlje, ali bismo okvirno trebali znati da je, s tačke gledišta monoteista,
Ovaj svijet i njegove blagodati stvorio Uzvišeni Allah.
Monoteist, koji je zaljubljenik u Boga, na sve gleda kao na manifestaciju i znak koji svjedoči o Božijem postojanju.
Dunjalučke blagodati, također, s tačke gledišta jednog monoteiste, nisu pokuđene. Ono što jeste pokuđeno je vezanje za Ovaj svijet.
Međutim, kratkovidi i površni ljudi na Boga, poslanike i Vjerozakon gledaju kao da su oni suprotstavljeni korištenju ovosvjetskih blagodati.
Unaprijed se opiru svakom teističkom stavu, poričući Boga i religiju.
Ljubav prema Ovom svijetu oslijepila je oči i srca njemu posvećenih ljudi, tako da nisu sposobni gledati uzvišene istine.
Hazreti Ali, a.s., kaže: “Zbog ljubavi prema Ovom svijetu uši postaju gluhe za mudrost, a srca slijepa za svjetlost srčane spoznaje.”
Upravo iz ovog razloga Imam Ali, a.s., je – kako to od njega prenosi Imam Sadik, a.s. – rekao: “Prođi se Ovoga svijeta, jer zaista ljubav prema njemu čini ljude slijepim, gluhim, nijemim i poniženim.”
Ljubav prema Dunjaluku dovodi do zanemarivanja Istine i njenog poricanja, a neznanje i nemar prema Istini prve su prepreke stizanju do savršenstva.
Usljed toga, Imam Sadik, a.s., kaže: “Ishodište svih grijeha je ljubav prema Dunjaluku.”
Izvor: “Temelji Islamske etike”, s perzijskog preveo Ertan Basarik, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.