U velikom broju kur’anskih ajeta primjetna je određena suprotstavljenost između kamate i davanja zekata i sadake, jer kao što davanje sadake i zekata širi ljubav i naklonost među ljudima, lihvarstvo povećava bijes i mržnju onoga koji daje kamatu prema onome koji je uzima.
Kao što udjeljivanje siromašnim i ugroženim ljudima ima za posljedicu njihovo izbavljenje iz teškoća, kamata povećava nevolje dužnika I poveća klasnu razliku, a u onoj mjeri u kojoj podrška siromašnima pomaže aktivnostima, proizvodnji i ekonomskim odnosima u društvu, šireći u društvu mir i sigurnost, lihvarstvo raspiruje inflaciju i nezdrave ekonomske odnose i unutar društvenog sistema stvara nered.
Pored toga, širenjem lihvarstva u društvu nestaje duh praštanja, požrtvovanosti I pružanja podrške siromašnim slojevima i sprječava se širenje kulture udjeljivanja.
Upravo zbog toga Bog upozorava na loš završetak lihvarstva i podstiče na davanje sadake i zekata, kao što je spomenuto u Kur’anu:
A novac koji dajete da se putem kamate uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allah uvećati, a za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.
S obzirom da lihvarstvo čovjeku uskraćuje ovosvjetsku I onosvjetsku sreću i dovodi u opasnost zdravlje zajednice, za razliku od sadake i udjeljivanja, koji dovode do opće saradnje i razvoja moralnih vrlina, u Kur’anu se u obliku općenitog načela navodi sljedeće:
Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa.
Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.