Kada kažemo dobrovoljnost, ne mislimo samo na neku skupinu ljudi odjevenih u vojnu uniformu ili na neku vojnu obuku, nego na činjenicu da je dobrovoljnost jedan vid kulture općenito.
Dobrovoljnost je ispoljena visoka svijest u našem društvu, u ovom slučaju, dakle, skup ljudi koji svoju snagu donose u društveno poprište, kako bi uzeli učešća u općem nastojanju građana države i vlastitog naroda u smjeru stizanja do vrhunaca, kako bi sarađivali s njima i učestvovali u njihovom pregnuću.
Dobrovoljnost je jedan vid kulture i ako želimo da tu kulturu opišemo u jednoj rečenici, trebamo reći da je to biti predvodnik u svim temeljnim područjima života.
Dobrovoljnost označava izlazak na pozornicu i na društveno poprište.
Kakvo poprište?
Poprište životnih i temeljnih izazova.
Zaista se treba duboko zamisliti o potrebi svijeta islama za ovim pokretom. Neki nisu ispravno razumjeli pojam dobrovoljnosti.
Oni umišljaju da je dobrovoljac onaj pojedinac koji zaostaje u drugim djelatnostima! To je slabost njihovog mišljenja.
To je nepoznavanje činjenica i plitkoumnost. Dobrovoljnost, biti dobrovoljac, pokret i kultura dobrovoljnosti visoko su iznad tih neosnovanih umišljanja.
Dobrovoljno djelovanje je osnova kretanja društvenog poretka. Svi trebaju biti dobrovoljci.
Vlada i zvaničnici također trebaju biti dobrovoljci.
U suštini, dobrovoljnost je jedna kultura i jedan kulturni pokret.
Kultura dobrovoljnosti znači ono što mi želimo svakom pojedincu u islamskom društvu.
Dobrovoljac je onaj ko pridaje značaj islamskim vrijednostima, vjeruje u Boga i ponizan je i pokoran pred Gospodarom svjetova.
U srcu želi dobro i želi biti dobar i čist te ostati daleko od moralnih nepodopština.
Želi iz dana u dan uvećavati svoju bliskost s Bogom, biti Njegov rob i živjeti na osnovama Njegovih naredbi. Dobrovoljac ovaj put smatra putem sreće.
On ne misli da je sreća u zadovoljavanju prolaznih strasti ovozemaljskog života, oblačenju raskošne odjeće i izlaganju pogledima ovoga ili onoga, i to zbog zadovoljstva od samo jednog sata.
Njegov duh se ne zadovoljava sa ovim sitnim i bijednim stvarima, njegov duh se zadovoljava Božanskom spoznajom.
Kultura dobrovoljnosti je kultura duhovnosti, hrabrosti, marljivosti, nezavisnosti, slobodarstva i nepokoravanja bijednim prohtjevima.
Zahtjevi života su za svakoga važni.
Ali, ono što je važnije su ideali, vrijednosti i ciljevi. Njima treba dati prednost, to je vaš put.
Izvor: “Temelji Islamske kulture”, Sejjid Ali Hamenei, s perzijskog preveo Sabahudin Šarić, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2014.