Svako djelo je važno onoliko koliki je njegov učinak u primicanju ciljevima.
Monoteista koji svoj životni cilj vidi u postizanju Božije blizine najveću važnost pridaje iskrenosti, jer ništa čovjeka ne približava Bogu osim iskrenog djela.
U hadisu kudsi se kaže: “Ja sam Sudionik Koji nema potrebe za sudjelovanjem.”
Ljudi u svojim djelima pripisuju sudionike Bogu tako što djela koja trebaju biti obavljana samo radi Boga obavljaju s namjerom postizanja ovosvjetskih koristi (poput užitka, omiljenosti i sl.).
Uzvišeni Bog kaže da On nema potrebu za tim sudionicima i da prihvata samo ono djelo koje je čisto i iskreno za Njega.
U drugom hadisu kudsi Uzvišeni kaže: “Iskrenost je jedna od Mojih tajni – stavljam je u srce roba kojeg volim.” Ove riječi govore o težini iskrenosti, a ujedno i otkrivaju put stizanja do nje.
U predaji se kaže: “Čuvati djelo da ostane iskreno teže je od samoga djela.”
Svako djelo od trenutka kada se počne činiti do završetka, pa čak i nakon završetka, izloženo je opasnosti da bude zaprljano širkom i da mu bude uništena iskrenost.
Ispravnost I dobrota djela zavise od iskrenosti. Iskrenost čovjeku pomaže da sa Božijeg ispita iziđe ponosan.
O časnom ajetu: Koji je stvorio smrt i život da bi vas ispitao koji će od vas bolje djelovati, i On je Silni i Onaj Koji mnogo oprašta, prenosi se da je Imam Sadik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah ne ispituje ljude mnoštvom djela, već ih ispituje da se pokaže koji će činiti najispravnija djela.”
Također je rekao: “Ispravnost djela je u strahopoštovanju pred Bogom te dobroj i iskrenoj namjeri.”
Iskrenost je put spasenja od džehennemske vatre i stizanja u Božiju blizinu: Ali oni koji se pokaju, i poprave, i koji čvrsto Allaha prihvate, i vjeru svoju u Allaha iskreno ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će, sigurno, vjernicima veliku nagradu dati.
Izvor: “Temelji Islamske etike”, s perzijskog preveo Ertan Basarik, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.