Razine vjerovanja
Razine vjerovanja

Razine vjerovanja

Quran holy book of muslims

Poput spoznaje, i vjerovanje ima svoje razine. Postoje neke sličnosti u vezi s razinama spoznaje i razinama vjerovanja, jer upravo kao što je kazano u definiciji:
Vjerovanje je zbilja koja se sastoji od spoznaje, snažne želje i djela.

Prema tome, predstavljanje razina spoznaje zahtijeva i objašnjenje nekih razina imana.
U definiciji koju smo naveli o vjerovanju povećanje razina vjerovanja značilo je povećanje stepena spoznaje, snažne želje i djelovanja.

Budu li se ova tri činioca uvećavala u istom smjeru i budu li usklađena, vjerovanje pojedinca će uznapredovati.
U Kur’anu i predajama postoje eksplicitna ukazivanja na to da je vjerovanje stepenasto. U 2. ajetu sure Enfal kaže se: Vjernici su samo oni čija srca zatrepere kad se Allah spomene, i kad im se Njegovi ajeti uče, povećava se njihovo vjerovanje, i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.

Prenosi se da je Imam Sadik, a.s., rekao: “Vjerovanje ima stepene, slojeve i postaje. Od toga je i potpuno vjerovanje, kao i nepotpuno vjerovanje, čija je nepotpunost očita, kao i istaknuto vjerovanje, koje je zbilja nadmoćno.”

Dobra djela pomažu čovjeku da se uspinje stepenima vjerovanja.
U predaji od časnog Poslanika, s.a.v.a., stoji: “Uistinu iman stvara tračak bijele svjetlosti u srcu, pa kada vjernik čini dobra djela, ta svjetlost raste i uvećava se sve dok ne obasja cijelo srce.”

Prva razina imana javlja se onda kada čovjekov razum postane pokoran pred Istinom. Kada razum potvrdi postojanje Boga I Njegovih atributa, stigli smo do prve razine imana.
Međutim, zadovoljstvo razuma nije prepreka postojanju sumnji.
Vjernik je u početku izložen sumnjama, a dok one ne iščeznu, njegovo vjerovanje je zaprljano idolopoklonstvom: I sigurno većina njih ne vjeruje u Allaha, a da nisu (istovremeno) i mnogobošci.

Iako se ova razina može nazvati nižom razinom vjerovanja, Kur’an preporučuje da je nazovemo razinom islama: Beduini kažu: “Mi vjerujemo.”
Ti reci: “Vi ne vjerujete; nego recite: ‘Mi smo postali muslimani’, jer vjera još nije ušla u vaša srca.”

Iman je viša razina od islama. Kao što smo definirajući iman kazali, to je spoznaja koja je isprepletena sa snažnom unutrašnjom željom za činjenje dobrih djela i pokornosti Bogu i Poslaniku.

Čovjek koji Božije naredbe slijedi preko volje ili Mu se pak ne pokorava, nije vjernik.
Iskreni vjernik je onaj čovjek koji sa unutrašnjim oduševljenjem i žarom slijedi i poslušan je Bogu i Božijim evlijama, i nijedno ga iskušenje ne dovodi u sumnju.

Pravi vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika Njegova, i poslije nikad ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim.
Oni su ti koji su (u svom vjerovanju) iskreni! Ako vjernik koji je raščistio sa sumnjama, koji čini dobra djela i koji u pokoravanju Bogu uloži veće napore te pređe preko granice obaveznog i obavlja ono što je preporučeno i dobrovoljno, Allah će njegovo uvjerenje učiniti jačim, a spoznaju jasnijom.

Ovakav pojedinac osvjedočit će se u ono što je običnim ljudima skriveno, a njegova spoznaja o Bogu će se dići na razinu prisutne spoznaje, što će povećati njegov žar i njegovu ljubav prema Bogu te će on biti postojaniji na putu Istine.

Izvor: “Temelji Islamske etike”, s perzijskog preveo Ertan Basarik, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2016.