Čestiti ljudi u svjetlu islamskih učenja svoje društvene odnose temelje na međusobnom povjerenju i lijepom mišljenju, a o svojim saradnicima i osobama koje ih okružuju imaju dobro i lijepo mišljenje.
S obzirom da međusobno povjerenje i pouzdanje predstavlja jednu od najvažnijih tajni uspjeha čestitih, vjernicima se savjetuje da se ne povode za glasinama neprijatelja i da ne narušavaju svoje društvene i porodične odnose, već da one koji šire glasine osramote lijepim mišljenjem jednih o drugima i da u svom društvu izolira protivnike i zlobnike:
Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro promislili i rekli:
“Ovo je očita potvora!”
Sumnjičenje i loše mišljenje ljubav i ljubaznost pretvaraju u neprijateljstvo i zlobu, a jednoću i jedinstvo u razilaženje i raskol te pored tih negativnih društvenih učinaka u čovjeku izazivaju brigu i nemir i oduzimaju mu čistotu srca i toplinu ljubavi.
Upravo zbog toga Uzvišeni Bog odvraća ljude od ružnog mišljenja jednih o drugima i kaže:
“O vjernici, klonite se mnogih pomisli, neke pomisli su, zaista, grijeh.”
Treba znati da “izbjegavanje pomisli” ima značenje nepovođenja za lošim mišljenjem ili označava uzdržavanje od nekih pretpostavki koje u ljudima proizvode loše mišljenje, a rečenica zaista su neke pomisli grijeh često znači da neke ružne pomisli, s obzirom da su oprečne stvarnosti i da izazovu nastanak potvore i uvrede, predstavljaju grijeh.
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012.