Muslimanski mislioci vođenje poslova porodice tretirali su pod naslovom “upravljanje domom” (tedbire menzil).
Hadže Tusi u raspravi o ovoj temi porodicu smatra jednom od važnih osnova društva i govori o njenim stubovima.
On ističe da je otac činilac jedinstva i prisnosti, glava porodice, osoba koja treba inteligentno i na osnovu spoznaje osobina i karakteristika svakog člana porodice pripremiti plan i program posredstvom kojeg će odgojiti pristojnu djecu i malo društvo porodice zasnovati na ispravan način.
Majka, kao činilac opstanka i čuvar interesa porodice, zbližavanjem i ljubavlju, također, treba organizirati porodicu i podariti joj toplinu.
Tusi osnivanje porodice smatra svetim poslom, a duhovne, psihičke i društvene motive za osnivanje porodice, kao što su opstanak roda, odnosno loze, očuvanje interesa i dobara, smiraj i mir, vidi kao valjane motive za njeno osnivanje.
Odabir bračnog druga zbog imetka i ljepote smatra neispravnim. Hadže Tusi, naglašavajući temeljnu ulogu žene, osobine hvalevrijedne žene predstavlja na sljedeći način:
Hvalevrijedna žena je vjernica, povjerljiva, rodna, čedna, poslušna i dobrohotna.
Žena koja svojim lijepim moralom i ponašanjem umiruje svoga muža unosi smiraj i toplotu u porodicu208, dobrohotna je poput majke, u pogledu pomirljivosti morala je poput saosjećajnog druga, u pogledu pokornosti je poput sluškinje, kratkog je jezika, poslušna je i nije zahtjevna.
Nasuprot tome, žena koja nije dostojna braka srdi se poput silnika, razotkriva nedostatke muža poput onih koji gaje zlobu, i poput lopova smatra dozvoljenim pronevjeru muževog imetka.
Hadže Tusi u pogledu upravljanja porodicom za ispravno vođenje poslova života i postojanost temelja porodice obraća pažnju na tri važna principa:
1. plemenitost: Očev odnos sa članovima porodice treba počivati na načelu plemenitosti.
On mora ukazivati poštovanje prema svojoj supruzi, o porodičnim pitanjima mora se s njom savjetovati i mora osigurati uvjete posredstvom kojih će očuvati njenu vrijednost. Nema sumnje da će ovakav postupak suprugu poticati na pristojno ponašanje prema mužu.
Ako na ovaj način plemenitost postane svjetiljka prisnosti porodičnog okruženja, osnova porodice bit će čvrsta i postojana.
2. strahopoštovanje: Otac kao glava i upravitelj kuće mora biti poštovan od strane članova porodice. Njegove naredbe i zabrane trebaju se poštovati da bi porodični život bio ustrojen.
Zato on treba dobro procijeniti svoj položaj i očuvati ga.
Ne bude li otac u porodici izazivao neophodno strahopoštovanje i uvažavanje, upravljanje poslovima kuće bit će poljuljano, supruga i djeca neće obraćati pažnju na njega i neće izvršavati njegova naređenja ni kloniti se zabrana, pa će se s vremenom osnove porodice urušiti.
3. zaokupljenost: Muž svojim preciznim planiranjem treba učiniti da misli njegove supruge budu zaokupljene odgojem djece, brigom o kući i brigom o mužu tako da joj ne preostaje slobodnog vremena jer žena, ne bude li imala obaveza, može biti odvedena ka iskvarenosti i nemoralu.
Hadže Nasir u vezi sa vođenjem brige o supruzi muževima napominje dvije stvari: prvo, iako prema supruzi mora ukazivati ljubav i saosjećanje, mora se čuvati pretjerivanja u tome; i drugo, treba sprječavati suprugu od druženja sa starim ženama koje su se više puta udavale.
Izvor: “Stavovi Islamskih mislilaca o obrazovanju i odgoju”, s perzijskog preveoLutfi Akbaš, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2009.