Dijete i pravila: Kako pohvala oblikuje ponašanje 1. dio
Dijete i pravila: Kako pohvala oblikuje ponašanje 1. dio

Dijete i pravila: Kako pohvala oblikuje ponašanje 1. dio

Dijete mora poštovati pravila ali i zaslužuje pohvalu
“Pohvali dijete za ono što jeste, i pomoći ćeš mu da postane ono što može biti.” Goethe

Pravila i pohvale predstavljaju jednu od nekoliko taktika koje se primjenjuju u radu s djecom tipičnog ili atipičnog razvoja.
Ove taktike služe za poticanje poželjnih oblika ponašanja i suzbijanje destruktivnog ponašanja kod djece vrtićkog i školskog uzrasta.
Mogu se primjenjivati podjednako u radu s djecom u grupi ili pojedinačno. Pravilnom primjenom ovih taktika dijete će usvojiti zdrave navike, naučiti socijalno poželjna ponašanja, te će bolje razumjeti funkcionisanje društvenih odnosa i svoj položaj u društvenoj grupi u kasnijem uzrastu.

  1. Pravila

Pravila prvenstveno služe za prevenciju i rješavanje konkretnih problema u datoj situaciji. Ona se razlikuju u zavisnosti od sredine, konteksta, ponašanja djeteta i situacije u kojoj se ono nalazi.

Bez obzira radi li se o školi, vrtiću ili kući – pravila ponašanja moraju postojati.
Iako djeluju kao ograničavajući faktor, pravila imaju svrhu da olakšaju djelovanje djetetu, ali i učiteljima i roditeljima.

Djeci je potrebna jasna struktura i jasne granice u djelovanju i ponašanju prema drugima. Kada postoje pravila koja dijete mora poštovati, ono se osjeća sigurnije, a nivo frustracije zbog neočekivanih ishoda je manji. Pravila uče dijete dosljednosti i povjerenju.

Kada govorimo o institucionalnim sredinama poput škola i vrtića, u procesu kreiranja pravila treba voditi računa o sljedećem:

  • Pravila trebaju biti kratka, jasna, sažeta, lako razumljiva i jednostavna za primjenu.
  • Pravila moraju biti afirmativna: afirmativna pravila daju jasne smjernice šta se od djeteta očekuje, tj. kako da se ponaša u različitim situacijama. S druge strane, zabrane i pravila formulirana uz negaciju mogu dodatno zbuniti dijete.
  • Voditi računa o broju pravila: duga lista sa desetinama pravila je previše, ali pet do šest pravila koja dijete može lako da nauči je prihvatljivo.
  • Poseban trik koji se primjenjuje u vrtićima ili školama je: „Uvijek slušamo učiteljicu/vaspitačicu!“ – ovo pravilo daje mogućnost da dijete nauči ulogu autoriteta van kućnog ambijenta, ali ga uči i sigurnosti i povjerenju u druge ljude koji nisu njegovi roditelji.
  • Jako je bitno da svi, bez izuzetka, uključujući i učitelje, poštuju pravila. Ako pravilo glasi: „U školi/vrtiću pričamo tihim glasom!“, to podrazumijeva da će i učitelji i odgajatelji izbjegavati galamu, te međusobno i s djecom razgovarati mirnim tonom.

U školskom i vrtićkom okruženju pravila trebaju biti jasno i čitko ispisana te istaknuta na vidljivo mjesto.
Također, da bi djeca brže i lakše usvojila postojeća pravila ponašanja, potrebno ih je što češće ponavljati kroz igru i pjesmice, i to grupno, te ih pohvaliti i simbolično nagraditi za naučeno.
Na ovaj način dijete neće vezivati negativne osjećaje za eventualne sankcije koje mogu uslijediti nakon kršenja pravila.

  1. Pohvala

Pohvala je dio taktike za upravljanje ponašanjem kod djece, posebno u školi ili vrtiću.
Pohvala ili pozitivno potkrepljenje služi kao motivator za dijete da nastavi s poželjnim ponašanjem. Također, kroz pohvale isključivo pozitivnih oblika ponašanja dijete uči da samo poželjna ponašanja rezultiraju pažnjom.

Posebno je važno često i objektivno pohvaliti dijete na početku učenja i uspješnog slijeđenja pravila. Na taj način dijete se pravilno usmjerava i dobija jasan signal u kom smjeru treba nastaviti kada je u pitanju ponašanje.

Još jedna bitna stavka je jasnost u izražavanju pohvale. Učitelj treba biti potpuno jasan za šta konkretno hvali dijete.
Na primjer: „Svaka čast što si pokupio pribor.“

Pohvala treba biti jasna, kratka i ciljana, bez dugih i suvišnih motivacionih rečenica.
Što je više moguće, treba izbjegavati govoriti o negativnim stvarima koje je dijete napravilo ili propustilo napraviti.

Ovo je česta zamka u hvaljenju djeteta koju prave roditelji, ali i učitelji i vaspitači.
Na primjer: „Dobro si to uradio, ali samo još da si i ovo…“ ili „Samo da si ovako uradio, bilo bi još bolje…“

Nema potrebe ispravljati dijete niti ga podsjećati na prošle propuste, kako ne bismo zbunjivali dijete koje, zbog dvostrukih i zbunjujućih zahtjeva, može osjetiti da nikada nije dovoljno dobro ma šta napravilo.

Također, stalna potreba roditelja, učitelja i vaspitača da koriguju postupke djeteta može imati kontraefekt – dijete može brzo odustati od slijeđenja pravila u potpunosti.

Izvori:

  • Priručnik za primjenu osnovnih naučnih taktika u radu s djecom predškolskog uzrasta – Dr. sci. Nirvana Pištoljević; Mr. sci. Stanislava Majušević, www.edusbih.org
  • Poremećaj iz spektra autizma: Od čega početi? – Priručnik za praktičan rad roditelja i stručnjaka, Bojan Radić, Amela Sivro, Tatjana Badrov, Zoran Radić, Udruženje “Svijet u slikama”, Travnik, 2023.