Autor: hfz. Mahmud Traljić
Hadži hafiz Ali-ef. Nametak, profesor, književnik, kulturni i javni radnik, umro je u Sarajevu 8. novembra 1987. godine.
Alija Nametak rođen je u Mostaru 6. marta 1906. godine. U rodnom gradu završio je mekteb, osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Potom se upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu. Studirao je srpskohrvatskijezik i književnost, zatim francuski i ruski jezik te nacionalnu historiju kao sporedne predmete. Diplomirao je 1929. godine. Po završetku studija dolazi u Sarajevo za urednika Novog behara. Kad je primljen u državnu službu radi kao profesor na Srednjoj tehničkoj školi, zatim na učiteljskoj školi, pa na gimnaziji. Školsku godinu 1934–35. proveo je u Podgorici, također kao srednjoškolski profesor. Nekoliko godina je honorarno predavao srpskohrvatski jezik i u Gazi Husrev-begovoj medresi. 1945. godine osuđen je na 15 godina zatvora. Kazna mu je kasnije snižena na 12 godina. Godine 1954. otpušten je sa izdržavanja kazne. Po izlasku iz zatvora zapošljava se prvo u Institutu za proučavanje folklora. Zatim radi u svojstvu bibliotekara na Muzičkoj akademiji, odakle 1973. godine odlazi u mirovinu.
Od godine 1938. do 1945. uređuje Glasnik Islamske vjerske zajednice. Bio je u uredništvu Kalendara Narodne uzdanice te Hrvatske misli (Sarajevo). Godine 1930. uredio je i izdao kalendar Musa Ćazim Ćatić, ali su mu ga vlasti zabranile. Od ovog kalendara je sačuvano tek nekoliko primjeraka. Aktivno je sudjelovao u radu Muslimanskog kulturnog društva Narodna uzdanica.
Svoj bogati i vrijedni književni, kulturni, društveni i javni rad Nametak je počeo još kao dvanaestogodišnji dječak, zapisavši nekoliko narodnih pjesama od svoje majke Fatime, rođene Čatrnja. Sabiranjem i objavljivanjem narodnih umotvorina Nametak se bavio, može se slobodno reći, cijeli svoj život.
Sam ili u izdanju knjižare hadži Ahmeda Kujundžića u Sarajevu, štampano je više zbirki narodnih pjesama i pripovjedaka. 1938. godine štampao je Narodne muslimanske junačke pjesme. Drugo izdanje ovih pjesama je izišlo 1941, a treće 1943. godine. Muslimanske narodne pripovijesti iz Bosne štampane su 1944. godine. Iste godine su izašle i Muslimanske narodne ženske pjesme. Zbirka narodnih pjesama Od bešike do motike štampana je 1970. godine, a Narodne pripovijesti bosanskohercegovačkih muslimana 1975. godine.
Pripovijesti i novele počeo je objavljivati 1928. godine u zagrebačkim književnim časopisima: Književnik, Omladina, Savremenik, Vijenac, Hrvatsko kolo, a kasnije i muslimanskim listovima i kalendarima. Posebno su mu štampane zbirke pripovijesti i novela: Bajram žrtava (Zagreb, 1931), Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937), Za obraz (Zagreb, 1941), Ramazanske priče (Sarajevo, 1941, više izdanja), Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943), Trava zaboravka (1966), Tutunka i Šeh Meco (1978). U seriji Pet stoljeća hrvatske književnosti štampane su neke od Nametkovih pripovijesti i novela pod naslovom Izabrana djela (Zagreb, 1969). U knjizi su, također, štampani i radovi Ahmeda Muradbegovića, Jakše Kušana i Ante Deana. O Nametku kao piscu pripovijesti i novela književna kritika je još poodavno dala pozitivan sud.
Iz područja historijskog i kulturnog života bosanskohercegovačkih muslimana prof. Nametak je objavio više radova. U petom godištu (1931-1932) Novog behara štampan mu je rad „Tristagodišnjica prvog tursko-hrvatskog rječnika“. Tu se radi o poznatom tursko-bosanskom rječniku Muhameda Hevaije Uskufije, poznatom pod imenom Potur Šahidija, odnosno Makbuli arif. Trideset i pet godina kasnije Nametak će ovoj rječnik znanstveno i kritički obraditi i štampati ga u Građi za povijest književnosti hrvatske knjige 29, (1958. god.). Studija ima 160 strana. Na ovaj rječnik će se A. Nametak još jednom osvrnuti u radu „Tri rukopisa Makbuli-arifa (Potur-Šahidije)“, štampanom u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke (knjiga V-VI, 1978, str. 145-164).
U Novom beharu štampani su i sljedeći njegovi radovi: „Islamska dionička štamparija kao kulturna ustanova“ (god. IV, 1930-31, br. 16 i 17), „Stari most u Mostaru“ (god. IV, br. 21), „Dr. Safvet-beg Bašagić. 6. V 1870. – 6. V 1930“. (god. IV, br. 22 i 23), „Karađoz-beg i njegova doba“ (god. VII, 1933-34, br. 3 i 4), „Hamdija Kreševljaković – učenjak i čovjek“ (god. XIII; 1939-1940, br. 1-6). O Starom mostu u Mostaru napisao je još jedan rad, mnogo duži i sa više historijskih podataka i štampao ga u listu Napredak (Sarajevo, 1932). U Glasniku Islamske vjerske zajednice (god. VII, 1939, brojevi 1, 2 i 3) štampan je rad „Islamski kulturni spomenici u Bosni i Hercegovini“. Kao dodatak ovom radu je članak „Islamski kulturni spomenici u Hercegovini i Crnoj Gori“, objavljen u kalendaru Narodna uzdanica za godinu 1940, str. 112-130. Prije ovih radova štampao je članak „Islamski spomenici u Jugoslaviji“ (Glasnik IVZ, god. V; 1937, br. 10) zagovarajući njihovu obradu, čuvanje i njegovanje.
Prateći svakodnevni život muslimana Bosne i Hercegovine, a i sam sudjelujući u njemu, prof. Nametak je napisao niz članaka, osvrćući se na aktualnost pojedinih pitanja i događaja. U Novom beharu su mu štampani npr. članci: „Uz rođenje Muhammeda, Božjeg Poslanika“ (god. IV, 1930-31, br. 8), „Bosansko-hercegovački muslimani prema statistici imama matičara“ (god. V, 1931-32, br. 5), „Život muslimanskog književnika“ (god. VI, 1932-33, br. 17), „Sloboda“ (god. VII; 1933-34, br. 22), „Unutarnje misionarstvo“ (god. VII, 1933-34, br. 24), „O govoru i pisanju“ (god. VIII, 1934-35, br. 3-4), „Rujet (u obranu astronomije)“ (VIII, 1934-35, br. 9-10), „O popularnom pisanju“ (god. IX, 1935-36, br. 9-13), „Znanje i etika i njihova primjena u životu“ (god. XVI, 1944, br. 2). U Glasniku Islamske vjerske zajednice štampao je i ove radove: „Ramazan“ (god. IV, 1936, br. 11), „Dan vakifa“ (god. V, 1937, br. 11), „Problem vakufskih sirotišta“ (god. VIII, 1940, br. 5), „Vrijeđanje vjerskih osjećaja“ (god. IX, 1941, br. 1), „Spašavanje naše siročadi“ (god. X, 1942, br. 9), „Za spas naše djece“ (god. XII, 1944, br. 6-7).
U memoarskim člancima a povodom smrti istaknutih javnih i kulturnih radnika iz redova muslimana Bosne i Hercegovine (Safvet-beg Bašagić, hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević, dr. Mehmed Spaho i dr.), prof. Nametak donio je toliko podataka iz života ovih ljudi, da se iz njih saznaju detalji o nastanku pojedinih djela njihovih, držanju ovih ljudi u datim momentima i sl.
Nametak je surađivao u mnogim muslimanskim i drugim listovima (novinama, časopisima, godišnjacima) i kalendarima i u njima objavio veliki broj članaka i drugih napisa. Tako je, primjera radi, objavio u Novom beharu preko 100 priloga, u Glasniku Islamske vjerske zajednice (kasnije Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva) preko 50, u kalendaru Narodne uzdanice također preko 50 priloga. Među tim radovima ima mnogo nekrologa i kraćih životopisa mnogih muslimanskih književnika, kulturnih i društvenih radnika kao i „običnih“ ljudi. Na taj način sačuvana su od zaborava mnoga imena iz bliže i dalje prošlosti muslimana Bosne i Hercegovine.
Surađujući u zagrebačkom Obzoru i drugim tamošnjim novinama Nametak je upoznavao tamošnju čitalačku publiku sa kretanjima u književnom, kulturnom i društvenom životu bosanskohercegovačkih muslimana. Time je on mnogo doprinio boljem razumijevanju muslimana Bosne i Hercegovine, njihova života i rada.
Pored sakupljanja i objavljivanja narodnih pjesama i pripovjedaka prof. Nametak je priredio za štampu još 1925. godine knjižicu Nasrudin-hodža – šale i dosjetke. Drugo izdanje ove knjižice izašlo je 1942. godine, oba puta u izdanju Prve muslimanske nakladne knjižare Muhameda Bekira Kalajdžića. Stotinu i jednu Nasrudin-hodžinu šalu Nametak je izdao 1968. godine u Sarajevu. Posebno treba istaknuti Bibliografiju folklorne građe deset godišta Behara s indeksom motiva, što je prof. Nametak uradio a Institut za proučavanje folklora izdao kao dopunsko izdanje svoga Biltena 1957. godine. Velika je šteta da je ova Bibliografija umnožena ciklostilom, a nije normalnom štampom. Nametak je izradio i Bibliografiju folklorne građe u listu Gajret. Rukopis ove Bibliografije ostao je u bivšem Institutu za proučavanje folklora.
U kalendaru Narodna uzdanica za 1936. godinu prof. Nametak štampao je rad „Gaševićev Bosanski mevlud“, gdje je uz kraći predgovor donio Gašićev prijevod Sulejman Čelebijina Mevluda po izdanju iz godine 1311. po hidžri (1893-1894). Od ovog rada bio je i separatni otisak. Kako se Gaševićev Mevlud kod nas mnogo učio, brzo je nestalo i ovog Nametkova izdanja, jer je arebica, na kojoj se Gaševićev Mevlud dotle desetak puta štampao, sve manje upotrebljavala. Nametak je svoje izdanje ovoga Mevluda još nekoliko puta štampao. Neka od ovih izdanja su izašla u izdanju knjižare H. Ahmeda Kujundžića.
U zajednici sa Rešadom Kadićem Nametak je priredio za štampu i izdao Pobožne pjesme bosanskohercegovčkih muslimana. Knjiga je štampana 1969. godine. Kako se knjiga brzo rasprodala, a potražnja bila velika, priređivači su pripremili i drugo, prošireno, izdanje, a štampalo ga je Starješinstvo Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju 1980. godine. Prvo izdanje ima 208 stranaca a drugo 224. Na oba izdanja kao priređivač naznačen je iz određenih razloga samo Rešad Kadić. Na primjerku poklonjenom od priređivača autoru ovog napisa, označeni su obojica kao priređivači i to prvo Nametak, a potom Kadić. Prof. Nametak je 1927. godine priredio za štampanje i knjižicu Ibrahim (terzija) – Pobožni spjev za muslimansku mladež. Knjižicu je izdala Prva muslimanska nakladna knjižara (M. B. Kalajdžić) u Mostaru.
O hadži Ali-ef. Nametku kao muslimanu i praktičnom vjerniku može se govoriti samo najbolje. Kao vjernik izvršavao je osnovne vjerske dužnosti redovno, ustrajno i nepokolebljivo svugdje i u svakoj prilici. Pet dnevnih namaza redovno je obavljao i kad god je bio u prilici to je u džematu radio. Ramazan je s veseljem dočekivao i uvijek mu se radovao. Zekat i druge vrste sadake davao je u većoj količini, nego što je bio dužan. Čim mu se ukazala prilika i materijalne mogućnosti mu dozvolile, zajedno sa svojom vjernom suprugom, obavio je hadž. Kad bi saznao da je neko u nevolji pomogao bi mu, a i druge bi upozoravao da mu pomagnu.
U mahali, gdje je stanovao (Potok ili Hadži Sulejmana Tabaka mahala), džamija je ostala bez imama. Da se ne bi zatvorila, hadži Ali-ef. je dugi niz godina obavljao dužnost imama (klanjao akšam i jaciju, a uz ramazan i teraviju). Nekoliko godina je pred teraviju podučavao mahalsku djecu pa i odrasle imanskim i islamskim šartima. Imam i muallim u Faletićima (kod Sarajeva) dva ili tri puta preko ljeta je morao ići u banju na liječenje. Da džamija u Faletićima ne bi bila zatvorena, Nametak bi sa familijom otišao u Faletiće i dok bi imam bio na liječenju, on bi obavljao imamsku dužnost u mjesnoj džamiji. U nekoliko navrata obavljao je imamsku dužnost i u Dubrovniku, kad bi tamošnji mesdžid ostao bez imama. To bi trajalo po 15-20 dana. Uz imamsku dužnost podučavao je i polaznike vjerske obuke. U istom svojstvu boravio je jednom i u Puli. Dok je hadži hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac klanjao hatmom sabah-namaz u Hadžijskoj džamiji (Velik Harč), hadži Ali-ef. bio je njegov stalni džematlija. Kad god Trebinjac nije bio došao, hadži Ali-ef. ga je zamijenio u mihrabu. To je radio i kad bi Trebinjac otišao na godišnji odmor. I poslije smrti Trebinjca, on je još jedno vrijeme klanjao sabah u ovoj džamiji kao imam.
Godine 1940. Nametak je objavio u Glasniku IVZ (br. 7, str. 280-281) članak „Nekoliko najčešćih arabizama u našem svagdašnjem govoru i pismu“. U članku je pledirao, između ostalog, i kako bi trebalo pravilno prevoditi Kelimei-šehadet. Zalagao se da se on prevodi: Vjerujem i ispovijedam da je samo jedan Bog – Allah ili … da ima samo jedan Bog – Allah, jer način, kako se kod nas uobičajilo prevoditi Kelimei-šehadet izriče negaciju, koju treba izbjegavati.
Kad se jednom kod nas bude valorizirao i ocjenjivao, pošteno i objektivno, rad naših kulturnih i javnih radnika, zasigurno će i prof. hadži Ali-ef. Nametku pripasti mjesto, koje on zaslužuje, što do danas nije bio slučaj.
S obzirom da je prof. Nametak mnoge svoje radove štampao u edicijama, koje su manje pristupačne čitateljima Anala…, u ovoj prilici donosimo popis njegovih radova, objavljenih u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena, Jeziku, Narodom stvaralaštvu i radovima kongresa Saveza folklorista Jugoslavije.
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (JAZU, Zagreb):
„Mostarske muslimanske uspavanke“ – Knjiga 28, II, 1932, str. 135-240;
„Hipokoristici od ličnih muslimanskih imena u Podgorici“ – Knjiga 29, II, 1934, str. 238-240;
„Jedna narodna pjesma o početku bune na dahije godine 1804“ – Knjiga 29, III, 1934, str. 201-206;
„Rodoskrvnje“ – Knjiga 32, I, 1939, str. 235-237;
„Atlagići u povijesti i narodnoj tradiciji“ – Knjiga 42, 1964, str. 183-216. (Povijest i narodna predaja o feudalnoj porodici Atlagića iz XVII i XVIII stoljeća, koja je igrala važnu ulogu u životu zapadne Bosne i susjedne Dalmacije. Uz rad dodate su i tri narodne pjesme o Atlagićima, a koje dosada nisu bile objavljene).
Jezik (Zagreb):
„Arapska, perzijska i turska imena u našem pismu i izgovoru“ – God. III, 1954-55, br. 3, str. 74;
„Briga Edhema Mulabdića o jeziku“ – God. IV, 1955-56, br. 1, str. 18;
„Svjetlo ili svijetlo?“ – God. IV, 1955-56, br. 3, str. 81;
„Gubljenje plurarlnih oblika u nazivima mjesta“ – God. IV, 1955-56, br. 4, str. 113;
„Jedna zanemarena, a dobra narodna riječ“ – God. VI, 1957-56, br. 2, str. 39;
„Nazivi za rodbinu i svojtu u Bosni i Hercegovini“ – God. VI, 1957-58, br. 2, str. 73;
„Jezik Hasana Kikića“ – God. VII, 1958-59, br. 1, str. 16 i br. 2, str. 41;
„Narodni nazivi mjeseci u Bosni i Hercegovini“ – God. X, 1962-63, br. 3, str. 83; „Naovamo“ – God. XII, 1964-65, br. 1, str. 18;
„Kojega je roda riječ akt i dokumenat“ – God. XII, 1964-65 br. 4, str. 123;
„Jezične mrvice“ – God. XIII, 1965-66, br. 4, str. 124;
„Napomena uz turcizme“ – God. XV, 1967-68, br. 1, str. 30;
„Kojeg je roda imenica Velež“ – God. XV, 1967-68, br. 2, str. 61;
„Osobna imena orijentalnog podrijetla“ – God. XXV, 1977-78, br. 4, str. 124.
Narodno stvaralaštvo – folklor (Beograd):
„Nasrudin-hodža kojemu se ne smijemo“ – 1962, sv. 1-4, str. 19-20;
„Jedna stara mostarska narodna pjesma“ – 1962, sv. 1-4, sv. 91-92;
„Gledanje službene Turske na pjevanje narodnih pjesama u Bosni“ – 1962, sv. 1-4, str. 244-245;
„O Hormanovoj zbirci narodnih pjesama muslimanima u Bosni i Hercegovini“ – 1963, sv, 5-8, str. 447-455;
„Dva detalja o odnosu narodne pjesme i historije“ – 1963, sv. 5-8, str. 512-514;
„Prvi folkloristi muslimani u Bosni“ – 1964, sv. 9-12, str. 802-806;
„Prilog bibliografiji bosanskog Nasrudin-hodže“ – 1967, sv. 21-24, str. 31-35;
„Folklor u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije“ – 1968, sv. 25, str. 187-191;
„Relikti dvovjerstva“ – 1971, sv. 37-38, str. 65-67;
„Primjeri narodnog stvaralaštva“ – 1971, sv. 37-38, str. 128-130;
„Dresura bosanskih sokolova“ – 1972. (oktobar) – 1973 (mart), sv. 44-45, str. 148-152;
„Rosnić Paun i Korlatović Uzeir“ – 1975, sv. 53-56, str. 216-226;
„Muslimanska legenda o čojstvu i junaštvu“ – 1975, sv. 53-56, str. 227-228;
„Foklor muslimana čapljinske regije“ – 1976-1977, sv. 57-64, str. 196-204.
Kongres Saveza udruženja folklorista Jugoslavije (SUFJ):
„Foklorni materijal u deset godišta Behara“ – Treći Kongres SUFJ u Crnoj Gori (Cetinje). 1956, str. 65-71;
„Izbjegavanje upotrebe muzičkih instrumenata kod bosanskohercegovačkih muslimana“ – Rad VII-og kongresa SUFJ u Ohridu, 1960, str. 359-363;
„Folklor užičkih muslimana u Bosanskoj Posavini“ – VII kongres SUFJ u Titovom Užicu, 1961, str. 143-149;
„Jedna neštampana pjesma o Smail-agi Čengiću i tradicija o Čengićima“ – Rad XI kongresa SUŽFJ u Novom Vinodolskom, 1964, str. 145-151;
„Položaj vanbračnog djeteta u narodnoj poeziji bosanskohercegovačkih muslimana“ – Rad XIII kongresa SUFJ u Dojranu, 1966, str. 379-383;
„Barjaktari i njihovi zamjenici u junačkim narodnim pjesmama nekih balkanskih naroda“ – XIV kongres SUFJ u Prizrenu, 1967, str. 459-449;
„Interpretacija epskih narodnih pjesama kod bosanskohercegovačkih iseljenika u Turskoj“ – XV kongres SUFJ u Jajcu, 1968, str. 143-149;
„O narodnim poslovicama sačuvanim kod naših iseljenika u Turskoj“ – XVII kongres SUFJ u Poreču 1970, str. 545-549.
Materijali, odnosno referati sa kongresa Saveza udruženja foklorista Jugoslavije štampani su obično pod naslovom Rad kongresa Saveza udruženja folklorista Jugoslavije i pod tim naslovom ih treba i tražiti.
(Prvi put objavljeno u: Anali GHB, knjiga XV-XVI, 1990, str. 293-299)
Izvor: hfz. Mahmud Traljić, Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ u BiH, Izdavačka djelatnost El-Kalem, Sarajevo, 1998, str. 244-255.