Jednog čovjeka put nanese pored jednog do temelja porušenog grada. Kada vidje strašan prizor, čovjek se uplaši i zadrhta, a iz grudi mu se izvuče duboki uzdah i glasno reče:
„Kako će Allah oživjeti ove što su pomrli?“
Allah učini te on na mjestu umre i ostade tako stotinu godina.
Tada ga Allah oživje i upita:
„Koliko si ostao?“
„Dan ili dio dana“, odgovori čovjek.
„Ne“, reče Allah, „ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i piće svoje, – nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga nije se ni za dlaku promijenio. To smo učinili da bi bio dokaz ljudima. A pogledaj i kosti, – vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo.“
Čovjek je gledao, sav usplahiren i zbunjen. I kad mu bijaše jasno, on povika:
„Ja znam da Allah sve može!“
Stvoriti sve vas i vas sve oživjeti isto je kao i stvoriti i oživjeti jednog čovjeka; Allah zaista sve čuje i sve vidi.
(Preuzeto iz Kuranske pripovijesti, knjiga VI, priredio: Aziz Kadribegović, BEMUST, Sarajevo, 1998., str. 31 – 32.)