Antropozofska medicina Rudolfa Steinera shvaća se kao nadopuna prirodoslovno utemeljnoj službenoj medicini. Ona se uglavnom oslanja na snage samoizlječenja organizma. Uz ljekovito bilje upotrebljavaju se i metali.
Njezin je temelj antropozofski nauk o čovjekovu biću koje se sastoji od četiriju kvaliteta: fizičkog tijela, životne snage, duše i duha. U bolesti i njezinu izlječenju sudjeluju, prema shvaćanju antropozofa, sve te kvalitete, pri čemu se razlikuju dvije glavne skupine medicinskih poremećaja: upalne i degenerativne bolesti. Antropozofski liječnik prvo postavlja dijagnozu na temelju službene medicine. Riječ je o uobičajenim metodama pregleda kao što su kontrola krvnih vrijednosti i rengenski nalazi. Osim toga, on se trudi utvrditi temelj bolesti na živoj, duševnoj ili duhovnoj razini. Terapija se odabire prema ukupnoj slici.
Prema Steinerovu nauku, čovjek i biljka podijeljeni su u tri funkcijska područja koja se međusobno nalaze u obrnutom odnosu: osjetilno i živčano područje čovjeka odgovaraju korijenima biljke, sustav udova i metabolizma cvjetovima i plodovima, a ritmički sustav, dakle disanje i krvotok, listovima.
Kao lijekovi u obzir dolaze biljke kod kojih se ta tri područja nalaze u neravnoteži. Time se trebaju ispraviti odgovarajući nesklad koji se kod čovjeka očituje kao bolest. Uzimaju se u obzir četiri stanja tvari: toplo, zračno, vodeno i kruto. I ona su kod biljaka različito izražena. Neke se biljne porodice zbog svog sastava drže posebno ljekovitima, na primjer usnače (labiatae) kao takozvani nosači topline ili štitarke (umbelliferae) koje razgrađuju izlučevine, potiču mokraću i znoj te navodno opuštaju plinove i grčeve.
Važnu ulogu pri izboru prave ljekovite biljke imaju i godišnja doba i mjesečeve mijene, elementi boje i oblika, mjesta na kojima uspijevaju i uvjeti berbe te, kao primjerice kod imele, njezin odnos prema različitim stablima domaćinima.
Postupak proizvodnje antropozofskih lijekova od velike je važnosti. Pristaše tog nauka osnovale su u tu svrhu čak i posebna farmaceutska poduzeća. Antropozofska slika svijeta kaže da kvalitetu neke tvari bitno određuje njezin postupak nastanka. Prirodne tvari stoga treba drukčije ocjenjivati nego njihove sintetske zamjene, čak i pri identičnoj kemijskoj strukturi.
Čovjek i priroda imaju zajedničko duhovno podrijetlo od kojeg su se tijekom evolucije udaljili. U postupku proizvodnje treba se ponovo uspostaviti ova duhovna veza između prirode i čovjeka. Tek time prirodna tvar postaje istinskim ljekovitim sredstvom. Kako bi se „otvorile“ ljekovite sile određene biljke, upotrebljavaju se različiti termički postupci. Ti procesi stupnjuju se prema vrsti početne tvari i sežu od hladnog ekstrakta do karbonizacije.
Izvor: dr. Jörg Grünwald, Christof Jänicke, Zelena ljekarna, Mozaik knjiga, Zagreb, 2006., str. 27-29.