Aristotel
Koliko puta smo pokušali objasniti kako se osjećamo, a riječi jednostavno nisu bile dovoljne? Nekada emocije ostanu zarobljene duboko u nama. Ne zato što ih želimo sakriti, već zato što ih ne znamo imenovati. U takvim trenucima čovjek često pronađe drugi način da progovori – kroz crtež, boju, oblik ili pokret. Upravo na toj jednostavnoj, ali snažnoj ljudskoj potrebi razvila se art terapija.
Iako je danas doživljavamo kao savremeni psihoterapijski pristup, potreba da se unutrašnji svijet izrazi kroz umjetnost stara je koliko i samo čovječanstvo. Ljudi su mnogo prije nastanka pisma ostavljali tragove na zidovima pećina, oblikovali glinu i stvarali simbole kojima su prenosili svoje misli, strahove i nade. Mnogo prije nego što je čovjek naučio pisati, umjetnost je postala njegov prvi jezik emocija. Zato ne iznenađuje što je upravo ona pronašla svoje mjesto i u području mentalnog zdravlja.
Šta je art terapija?
Art terapija predstavlja spoj umjetnosti i psihoterapije. Ona koristi kreativni likovni proces kao način izražavanja, komunikacije i upoznavanja vlastitog unutrašnjeg svijeta. Međutim, važno je odmah razjasniti jednu od najčešćih zabluda. Art terapija nije škola crtanja niti mjesto na kojem se procjenjuje nečiji umjetnički talenat. Ona nije namijenjena samo ljudima koji vole slikati niti onima koji posjeduju izražene kreativne sposobnosti.
Naprotiv, u art terapiji gotovo da nije važno koliko je slika estetski lijepa. Mnogo je važnije šta ona predstavlja osobi koja ju je stvorila.
Nekada će to biti pažljivo oslikano platno prepuno detalja, a nekada nekoliko spontanih poteza četkicom ili razlivena boja na papiru. Ponekad će osoba modelirati glinu, napraviti kolaž ili čak pocijepati papir. Sve to može imati jednaku terapijsku vrijednost jer u art terapiji nije cilj stvoriti umjetničko djelo, nego omogućiti čovjeku da izrazi ono što možda nikada nije uspio izgovoriti riječima.
Kako funkcioniše art terapija?
Kada govorimo o psihoterapiji, većina ljudi zamišlja razgovor između terapeuta i klijenta. U art terapiji komunikacija izgleda nešto drugačije. Osim terapeuta i osobe koja dolazi na terapiju, važan učesnik cijelog procesa postaje i likovni rad. Slika nije samo završeni proizvod koji se posmatra nakon crtanja. Ona postaje most između čovjeka i njegovih emocija, prostor u kojem se mogu pojaviti i svjesne i nesvjesne misli, osjećaji i iskustva.
Upravo zato art terapeut nikada neće uzeti nečiji crtež i dati mu unaprijed određeno značenje. Ne postoji univerzalno pravilo prema kojem crna boja uvijek označava tugu ili crvena ljutnju. Ono što za jednu osobu predstavlja sigurnost, za drugu može biti simbol gubitka ili straha. Svaki čovjek nosi vlastitu životnu priču, zbog čega i njegovo likovno izražavanje dobija potpuno jedinstveno značenje.
Zadatak terapeuta nije da tumači sliku umjesto klijenta, već da ga prati dok sam otkriva šta ona za njega predstavlja. Upravo zbog toga u art terapiji nema osuđivanja, nametanja zaključaka niti traženja „tačnih odgovora“. Postoji samo siguran prostor u kojem osoba može istraživati vlastite emocije tempom koji joj odgovara.
Historijski razvoj art terapije
Danas se art terapija smatra priznatom psihoterapijskom disciplinom, ali put do toga nije bio nimalo jednostavan. Počela se razvijati sredinom prošlog stoljeća, gotovo istovremeno u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Prvi britanski art terapeuti zapravo nisu bili psihijatri niti psiholozi. Bili su umjetnici koji su radeći s psihijatrijskim pacijentima primijetili da kreativni proces ima izuzetno pozitivan utjecaj na njihovo emocionalno stanje.
Posebno mjesto u historiji ove discipline zauzima britanski umjetnik Adrian Hill, koji je 1942. godine prvi upotrijebio naziv art terapija. Tokom liječenja od tuberkuloze primijetio je da crtanje i slikanje ne pomažu samo njemu nego i drugim pacijentima da lakše podnesu bolest i emocionalno opterećenje. Vjerovao je da umjetničko stvaranje oslobađa kreativnu energiju i pomaže čovjeku da razvije unutrašnju snagu za suočavanje s teškim životnim okolnostima.
Njegov rad nastavio je Edward Adamson, kojeg mnogi smatraju ocem britanske art terapije. U psihijatrijskoj bolnici otvorio je studio u kojem su pacijenti mogli slobodno dolaziti, slikati i crtati bez straha od procjenjivanja ili kritike. Smatrao je da čovjek kroz kreativni proces često pronalazi ono što mu je u tom trenutku najpotrebnije, čak i kada toga nije svjestan.
Istovremeno su u Sjedinjenim Američkim Državama Margaret Naumburg i Edith Kramer razvijale vlastite pristupe. Naumburg je naglašavala važnost razgovora o nastalim radovima i njihovoj povezanosti s unutrašnjim konfliktima osobe, dok je Kramer vjerovala da sam proces stvaranja ima snažan terapeutski potencijal, posebno u radu s djecom i adolescentima kojima je često mnogo lakše nacrtati emociju nego je opisati riječima.
Vremenom je art terapija prerasla pionirske pokušaje pojedinaca i postala priznata profesija. Osnovana su stručna udruženja, pokrenuti univerzitetski studiji i uspostavljeni profesionalni standardi rada. Danas art terapeuti rade u bolnicama, centrima za mentalno zdravlje, školama, rehabilitacijskim ustanovama i brojnim drugim institucijama.
Njihov posao nije procjenjivanje umjetničke vrijednosti nečijeg rada. Oni stvaraju sigurno okruženje u kojem se osoba može osjećati dovoljno slobodno da izrazi i one emocije koje godinama nije mogla podijeliti ni sa kim.
Primjena art terapije u radu s djecom i odraslima
Art terapija svoju najveću vrijednost pokazuje upravo onda kada riječi više nisu dovoljne.
Postoje ljudi koji svoje emocije jednostavno ne mogu pretočiti u riječi. Nekada zbog prirode psihičkog poremećaja, nekada zbog traume, a nekada zato što bolna iskustva potječu iz perioda života kada još nisu ni mogli govoriti.
U takvim situacijama umjetnost postaje novi oblik komunikacije.
Zbog toga se art terapija danas koristi u radu s osobama koje imaju različite emocionalne, bihevioralne i psihičke poteškoće, teškoće u učenju, neurološka oboljenja ili hronične somatske bolesti koje značajno narušavaju kvalitet života. Provodi se individualno ili grupno, u zavisnosti od potreba osobe.
Posebno značajno mjesto zauzima u radu s osobama koje boluju od shizofrenije. Kod njih razgovor često može izazvati dodatnu nelagodu ili osjećaj izloženosti, dok likovno izražavanje omogućava postepeno uspostavljanje odnosa s terapeutom. Osim toga, osoba kroz stvaranje razvija osjećaj identiteta koji nije vezan isključivo za bolest. Ona bira materijale, donosi odluke i ostavlja trag vlastitim radom, čime se jača osjećaj autonomije, pripadnosti i lične vrijednosti. Upravo zbog toga art terapija je u Velikoj Britaniji uvrštena među preporučene terapijske pristupe u liječenju shizofrenije.
Jednako važnu ulogu ima i u radu s djecom i adolescentima. Dijete često nema dovoljno razvijen vokabular da bi objasnilo ono što osjeća, ali kroz boje, oblike i simbole može pokazati mnogo više nego riječima. To je posebno važno kod djece koja su doživjela traumatska iskustva ili različite oblike zlostavljanja. Stručnjaci ističu da se traumatska sjećanja često pohranjuju u obliku vizualnih doživljaja, zbog čega upravo likovno izražavanje može postati prvi korak prema njihovom sigurnom istraživanju i razumijevanju.
Art terapija koristi se i u radu s osobama koje se bore s ovisnostima, demencijom, poremećajima hranjenja i graničnim poremećajem ličnosti. Kod svake od ovih populacija cilj nije isti, ali ostaje zajedničko uvjerenje da kreativni proces može otvoriti prostor za razumijevanje emocija, jačanje osjećaja kontrole, razvoj identiteta i kvalitetnije suočavanje sa životnim izazovima.
Zašto je art terapija važna za mentalno zdravlje?
Možda upravo u tome leži njena najveća vrijednost.
Savremeni način života često od čovjeka očekuje da svaku emociju objasni, svaki problem brzo riješi i za sve pronađe racionalno objašnjenje. Međutim, ljudska psiha ne funkcioniše tako. Nekada je potrebno zastati, uzeti papir i boje te sebi dopustiti da osjećaji progovore na način koji ne poznaje pravila gramatike.
Jer čovjek ne komunicira samo riječima.
Ponekad jedna linija, jedna boja ili jedan potez kistom mogu ispričati priču koju riječi godinama nisu uspjele ispričati.
Upravo zato art terapija nije samo psihoterapijska metoda koja koristi umjetnost kao sredstvo rada. Ona podsjeća da čovjek ne komunicira isključivo riječima. Ponekad upravo boja, linija ili oblik mogu postati prvi korak prema razumijevanju vlastitih emocija i uspostavljanju unutrašnje ravnoteže.
Izvor: