Mali Princ
Bajke i sadržaj bajki u postmodernom društvu sve češće bivaju predmet žustrih rasprava i analiza psihologa pedagoga, sociologa a posebno zagovornika radikalnog feminizma. U savremenim raspravama o bajkama se problematizira činjenica da su pozitivni junaci uglavnom prikazani kao lijepi, a negativni kao ružni. Mnogi autori tvrde da se na taj način djeci, posebno djevojčicama, već od najranijeg uzrasta nameću stereotipi ljepote, što može dovesti do nerealnih očekivanja, nesigurnosti i površnog vrednovanja drugih.
Međutim, ovakav pristup nerijetko zanemaruje ključnu komponentu dječijeg razvoja — način na koji djeca u ranom djetinjstvu percipiraju i razumijevaju svijet. U tom smislu, bajke nisu samo estetske naracije, već razvojno usklađeni alati za formiranje moralnog kompasa.
Kognitivni razvoj i bajke: potreba za jasnim simbolima
Prema poznatoj teoriji kognitivnog razvoja Jeana Piageta, djeca između 2. i 7. godine života nalaze se u tzv. predoperativnoj fazi mišljenja. U ovoj fazi:
-
mišljenje je konkretno i intuitivno, a ne logičko i apstraktno
-
djeca teško razumiju dvosmislene poruke ili složene karakterne osobine
-
vizuelna percepcija i simboli imaju presudnu ulogu u razumijevanju svijeta
-
prevladava egocentrično mišljenje i magijsko vjerovanje
U tom kontekstu, bajke s jasnim, vizuelno naglašenim karakterima — gdje su pozitivci lijepi, a negativci ružni — nisu tek površno nametanje estetskih standarda, već pedagoški alat koji pomaže djeci da razumiju apstraktne moralne poruke na način koji je njihovom razvojnom nivou primjeren.
Empirijski nalazi o utjecaju bajki
Istraživanja pokazuju da bajke imaju višestruki pozitivan utjecaj na psihološki razvoj djece:
-
Razvoj moralnog rasuđivanja — Bajke s jasnom podjelom na dobro i zlo pomažu djeci da formiraju osnovne moralne kategorije (Bettelheim, 1976).
-
Razvoj emocionalne otpornosti — Identifikacija s pozitivnim junacima koji prevazilaze prepreke i nepravde jača emocionalnu otpornost i vjeru u vlastitu sposobnost suočavanja s problemima (Zipes, 1997).
-
Podsticanje mašte i kreativnosti — Bajke potiču razvoj simboličkog mišljenja i maštovitog rješavanja problema, što je važno za kognitivni razvoj (Nikolajeva, 2014).
-
Upoznavanje sa složenošću ljudske prirode — Kako djeca rastu, bajke postaju složenije i uvode likove kod kojih fizički izgled ne odgovara uvijek unutrašnjim osobinama, čime djeca postupno uče razlikovati površinsko od suštinskog.
Zanimljivo je da su neka istraživanja (Goldstein, 1994; Dyson, 1997) pokazala da djeca do sedme godine imaju poteškoća u razumijevanju priča s moralno ambivalentnim ili dvosmislenim likovima, upravo zbog ograničenja u sposobnosti apstraktnog mišljenja. Zato jednostavne, vizuelno bogate bajke služe kao sigurna osnova za moralno učenje u ranom djetinjstvu.
Iskustveni primjer: kako djeca misle konkretno
U svakodnevnom radu s djecom lako se primijeti koliko konkretno i doslovno djeca tog uzrasta razmišljaju. Jednostavan primjer je vježba glasovne analize, gdje djeca ispod napisane riječi trebaju nacrtati onoliko kružića koliko riječ ima slova. Ova vježba je uvodna priprema za učenje slova, a uvodi se djeci čak i prije nego formalno počnu učiti prepoznavati i pisati slova. Njena svrha je da kod djece razvije svijest o fonemskoj i grafemskoj strukturi riječi, odnosno da ih polako uvodi u analitički način razmišljanja o jeziku.
Ipak, mnoga djeca od 5 do 6 godina riječ MAMA ne vide kao četiri slova, već kao dvije cjeline MA i MA, što jasno pokazuje da još uvijek razmišljaju u većim zvučnim i vizuelnim cjelinama, a ne analitički. Ako im je teško “razložiti” i shvatiti strukturu riječi, možemo očekivati da će im još teže biti razumjeti apstraktne poruke o tome da “lijep čovjek može biti zao”, a “ružan može biti dobar”.
Zbog toga su bajke s jasnim simbolima i jednoznačnim likovima idealan model za moralno i emocionalno učenje u ovom uzrastu.
Platon i važnost pozitivnih priča u odgoju
Još u antičkoj Grčkoj, Platon je u svom djelu Država (Politeia) isticao važnost pažljivog odabira sadržaja koje djeca i mladi slušaju i gledaju. Smatrao je da se u najosjetljivijoj razvojnoj fazi djeci treba pričati isključivo priče koje slave hrabrost, pravdu i moralno ispravno ponašanje.
Platon je smatrao da se mlada duša oblikuje poput mekog voska, a ono što se u tom periodu utisne kroz priče, pjesme i vizuelne slike, ostaje kao trajna moralna matrica pojedinca. Zato je zagovarao da djeca slušaju i gledaju isključivo pozitivne i uzorne junake — u današnjem kontekstu, upravo one koje nude klasične bajke.
Zaključak
Bajke, posebno u najranijem uzrastu, ne treba gledati isključivo kroz prizmu stereotipa ljepote, već ih treba razumjeti kao razvojno prilagođene alate za usvajanje osnovnih moralnih vrijednosti. One su u skladu s Platonovim i islamskim idealom da djeca kroz pozitivne, jasne i uzorne priče usvajaju temelje ispravnog ponašanja i moralne orijentacije.
Kako djeca kognitivno sazrijevaju, kroz literaturu i životne situacije postupno upoznaju složenost ljudske prirode i uče razlikovati vanjski izgled od unutrašnjih osobina. Zadatak odraslih je da kroz pažljiv odabir sadržaja i postepeno uvođenje složenijih priča, podržavaju ovaj prirodni razvoj i pomažu djeci da iz svijeta bajki pređu u svijet života, noseći sa sobom zdrav temelj moralnog razumijevanja.
- Bruno Bettelheim
- The Uses of Enchantment: The Meaning and Importance of Fairy Tales (1976)
- Jack Zipes
- Happily Ever After: Fairy Tales, Children, and the Culture Industry (1997)
- Maria Nikolajeva
- Reading for Learning: Cognitive Approaches to Children’s Literature (2014)
- Jean Piaget
- The Origins of Intelligence in Children (1952)
- The Child’s Conception of the World (1929)
- Platon
- Politeia (Država), (knjige II–III) BIGZ Beograd (1987.)
- Goldstein, Lisa S.
- Moral Development and Fairy Tales: Gender Issues and Beyond (1994)
- Anne Haas Dyson
- Writing Superheroes: Contemporary Childhood, Popular Culture, and Classroom Literacy (1997)