Carl Gustav Jung
Biblioterapija je terapijska metoda koja koristi pisane sadržaje poput knjiga, priča i bajki kako bi pomogla ljudima da bolje razumiju i riješe emocionalne, psihološke i socijalne poteškoće. Ovaj oblik terapije, iako može biti primijenjen samostalno, najčešće se koristi kao dio šireg tretmana pod stručnim nadzorom, ali i u obrazovnim ili institucionalnim sredinama. Kroz identifikaciju sa likovima i situacijama u pričama, čitatelj ostvaruje duboku emocionalnu povezanost, što mu omogućava put ka samospoznaji i ličnom rastu.
Šta je biblioterapija i kako funkcioniše?
Biblioterapija se zasniva na ideji da čitanje i razgovor o određenim književnim tekstovima može pomoći osobi da osvijesti svoje emocije, pronađe nove načine razmišljanja i prevaziđe probleme. Kroz ovu metodu, ljudi uče da prepoznaju i izraze osjećaje, kao i da razvijaju konstruktivne strategije suočavanja s izazovima. Iako biblioterapija ne mora uvijek uključivati terapeuta, najefikasniji rezultati postižu se kada se praktikuje pod stručnim vodstvom.
Prvi korijeni biblioterapije datiraju iz ranog 20. vijeka, a njen pionir smatra se američki psihijatar Dr. Samuel McChord Crothers, koji je krajem 1910-ih i početkom 1920-ih zagovarao upotrebu knjiga kao pomoćnog sredstva u liječenju mentalnih poremećaja. Tokom Drugog svjetskog rata biblioterapija je dobila značajniju primjenu u bolnicama za liječenje vojnika, što je označilo početak njenog institucionalnog razvoja i šire upotrebe.
Postoje tri glavna oblika biblioterapije:
Klinička biblioterapija
Primjenjuje se u zdravstvenim ustanovama, usmjerena na osobe koje pate od emocionalnih ili mentalnih problema.
Razvojna biblioterapija
Koristi se u obrazovnim ustanovama za podršku emocionalnom i socijalnom razvoju djece i mladih.
Institucionalna biblioterapija
Primjenjuje se u zatvorima, domovima za nezbrinutu djecu i sličnim institucijama kao dio rehabilitacijskog procesa.
Uloga bajki u biblioterapiji
Bajke zauzimaju posebno mjesto u biblioterapiji zbog svoje simbolike i arhetipskih likova, što omogućava čitaocima, naročito djeci, da na siguran i metaforičan način istraže svoje unutrašnje konflikte i osjećaje. Kroz junake i njihove avanture djeca se lakše povezuju s vlastitim problemima, kao što su ljubomora, nesigurnost, strahovi ili porodični sukobi.
Primjer poput bajke „Pepeljuga“ pruža priliku za razumijevanje tema poput zavisti, rivalstva i prevazilaženja nepravde. U brojnim tradicionalnim pričama iz svjetske književne baštine ističe se iscjeljujuća moć pripovijedanja. Kroz simboliku i jasno strukturirane narative likovi pronalaze načine da prevaziđu teškoće, dok čitatelji doživljavaju emocionalnu katarzu. Bajke poput „Ivice i Marice“, gdje mudrost i domišljatost pomažu junacima da savladaju prijetnje, posebno pokazuju kako priče mogu ublažiti osjećaj nemoći i potaknuti razvoj unutrašnje snage. Upravo ovakva simbolička katarza čini temelj biblioterapije u radu s djecom i odraslima.
Zašto je biblioterapija važna za djecu?
Djeca se svakodnevno susreću sa složenim emocijama koje im mogu biti teške za razumjeti ili izraziti riječima. Biblioterapija im pomaže da kroz likove i priče osvijeste i verbaliziraju svoje osjećaje, bilo da su to tuga, ljutnja, strah ili anksioznost. Ova metoda posebno je korisna djeci koja teško izražavaju svoje emocije ili se osjećaju usamljeno zbog problema kod kuće, u školi ili u odnosima s vršnjacima.
Priče i slikovnice su odličan alat u prevazilaženju različitih životnih izazova kao što su razvod roditelja, gubitak voljene osobe, vršnjačko nasilje ili osjećaj nesigurnosti. Kada se djeca poistovjete s likovima i njihovim iskustvima, shvataju da nisu sami u svojim problemima i dobijaju primjere kako se nositi sa sličnim situacijama.
Biblioterapija u školama i drugim institucijama
U školskim okruženjima biblioterapija nije samo podrška djeci, već i alat za nastavnike koji pomaže u razumijevanju emocionalnih potreba učenika. Grupno čitanje i vođene diskusije o temama iz knjiga razvijaju empatiju, socijalne vještine i strategije za rješavanje sukoba, što doprinosi boljoj školskoj atmosferi i smanjenju problema u ponašanju.
Institucionalna biblioterapija, koja se koristi u zatvorima, domovima za nezbrinutu djecu i sličnim ustanovama, pruža korisnicima priliku da reflektuju vlastite životne priče, dobiju emocionalnu podršku i pronađu nove načine za prevazilaženje problema.
Uloga roditelja, odgajatelja i terapeuta
Odrasli igraju ključnu ulogu u biblioterapijskom procesu. Važno je pratiti interes djeteta za određene priče i ne nametati im svoje interpretacije, već dozvoliti da sami istražuju poruke i povezuju ih sa svojim osjećajima. Proces biblioterapije treba biti prirodan i podržan, a ne forsiran.
Poznati psiholog Bruno Bettelheim istakao je da bajke predstavljaju „sigurno utočište“ gdje djeca mogu istraživati svoje strahove i unutrašnje dileme. Kroz simbole i metafore bajki djeca razvijaju kreativnost, maštu i emocionalnu otpornost, što im pomaže u suočavanju sa životnim izazovima.
Zaključak
Biblioterapija i terapijska snaga bajki su dokazani načini koji pomažu ljudima svih uzrasta da dublje razumiju sebe i okolni svijet. Kroz čitanje i pripovijedanje, pojedinci nalaze snagu za prevazilaženje unutarnjih konflikata, razvijaju emocionalnu otpornost i uče konstruktivnim pristupima suočavanja s izazovima. Njena primjena u školama, bolnicama, zatvorima i porodicama značajno doprinosi zdravijem emocionalnom razvoju i kvalitetnijem životu.
Izvori i literatura:
- Ashmore, R. D. (1991). Sex, gender and the individual. In L. Pervin (Ed.), Handbook of personality. New York: Guilford Press.
- Bašić, I. (2011).Biblioterapija i poetska terapija: priručnik za početnike. Zagreb: Balans centar.
- Beti, V. (1981).Bajka i predaja, povijest i pripovijedanje. Zagreb: Liber.
- Bettelheim, B. (2000).Smisao i značenje bajki. Cres: Poduzetništvo Jakić.
- Glavina, E., Bacinger Klobučarić, B. (2017). Mental Health of Preschool Age Children: Storytelling and Does it Help? Early Childhood Relationships: The Foundation for a Sustainable Future. Opatija: OMEP 2017.
- Gregurević, I., & Fabris, K. (2012). Bajka i dijete s aspekta junaka usmenoknjiževne i filmske bajke. Metodički obzori, 7(14), 155-166.
- Reščić Rihar, T., Urbanija, J. (1999).Biblioterapija. Ljubljana: Filozofski fakultet. Odsjek za bibliotekarstvo.