Sva zelena
rosom maja umivena
sada blista Bosna moja.
Prostrla je svoja polja,
uzvisila svoje gore,
poranile njene rijeke,
pa žubore,
pa žubore…
Ne zna srce što bi prije
ponijelo kad polijeće,
da l’ onu goru tamo
il’ s livade ono cvijeće?
Ne zna srce gdje da sleti,
na vrhove čarnih gora i planina?
Il’ na polja pradjedovska
gdje je ravna Posavina.
Fikreta Kenović-Salihović