Autor: S perzijskog preveo Senad Ćelović
Ibrahim, a.s., jedan dio života proveo je u gradu Harran zajedno sa svojom ženom Sarom pozivajući vjeri u jednog Boga. Međutim, odaziva nije bilo. Stoga, izložen raznolikim pritiscima i ugnjetavanjima, Ibrahim, a.s., donosi odluku da napusti grad.
I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim reče: “Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar.” (Kur'an, XXIX:26)
Ibrahim, a.s., i njegovi sljedbenici krenuli su ka zemlji Kanaan. Tamo su kratko boravili. Zbog neprilika koje su nadolazile jedna za drugom, odlučiše da krenu dalje te se zaustaviše u Egiptu. Vijest o dolasku Ibrahima, a.s., i žene neviđene ljepote brzo je dospjela do faraona, koji ju je poželio za sebe. Ibrahim, a.s., našao se u teškoj situaciji, te se obratio svome Gospodaru za pomoć. Dova mu je uslišana, pa je faraon bio primoran da se povuče. Sara je bila sačuvana i pri tome još i obilno darovana. Među darovima bijaše i mlada sluškinja izuzetne ljepote po imenu Hadžera. Ibrahim, a.s., nije želio ostati duže u Egiptu, pa se sa Sarom i Hadžerom uputio ka Palestini.
Godine su protjecale, a Ibrahim, a.s., još je bio bez potomstva. Budući da je Sara već zašla u godine i k tome bila i nerotkinja, predložila je Ibrahimu, a.s., da se oženi sa Hadžerom. Ona je shvatala želju svoga supruga za potomstvom te se nadala da će mu Hadžera, Allahovom voljom, roditi sina. Ibrahim, a.s., često se obraćao svome Gospodaru moleći: „Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!“ I Milostivi ga je obradovao dječakom blage naravi – Ismailom, a.s.
Značenje imena Ismail odražava povezanost Ibrahimove molbe sa uslišenjem koje je došlo od njegovog Gospodara budući da samo značenje ovog imena ukazuje na Božiji odaziv. Dolazak Ismaila, a.s., na ovaj svijet donio je veliku sreću njegovom ocu, ali i majci.
Međutim, nakon Ismailovog rođenja u Sarinom srcu ponikla je ljubomora prema Hadžeri. Iz dana u dan ljubomora je pritiskala Sarino srce čineći joj život nepodnošljivim. Stoga je zatražila od Ibrahima, a.s., da udalji Hadžeru i njenog sina Ismaila. Ovaj zahtjev je silno pogodio Ibrahima, a.s., ali je smogao snage da udovolji svojoj ženi Sari. Vođen Božijom uputom Ibrahim, a.s., odveo je Hadžeru i sina Ismaila u daleku mekkansku dolinu. Mekka je tada bila pusta, bez hrane i vode. Pa ipak, oslanjajući se na Svemoćnog, Ibrahim, a.s., ostavio je Hadžeru i Ismaila na tom usamljenom mjestu. Udaljavajući se od njih, Ibrahim, a.s., se obratio svome Gospodaru:
Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. (Kur'an, XIV:37)
Sedam puta je Hadžera išla od Safe do Merve u potrazi za vodom. Nakon sedmog puta Božijom voljom provrelo je vrelo Zemzem, pa je Hadžera napojila sina Ismaila. Privučena vodom, oko izvora počela su se okupljati jata ptica. Pleme Džurhum, koje je prolazilo tuda, začudilo se ugledavši ptice jer su znali da u blizini nije bilo vode. Zaputili su se u tom pravcu i pronašli Hadžeru i Ismaila. Odlučili su da se tu zaustave i nastane. Nedugo zatim ovom plemenu su se priključila i neka druga plemena i tako se mekkanska dolina ispunila životom.
Iako se Ibrahim, a.s., udaljio od žene Hadžere i sina Ismaila, nije ih zaboravio. Posjećivao ih je u više navrata. Tako je Ibrahim, a.s., prilikom jedne posjete, usnio san putem kojeg mu je stiglo naređenje od Uzvišenog Boga da žrtvuje svoga sina. Taj događaj je opisan u Kur'anu.
I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” – “O oče moj” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” (Kur'an, XXXVII:102)
Premda veoma mlad, Ismail, a.s., je pokazao nevjerovatnu spremnost da žrtvuje svoj život po odredbi Boga, zbog čega ga je On sačuvao poslavši kao otkupninu za njegov život jednog ovna.
I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” – i kurbanom velikim ga iskupismo. (Kur'an, XXXVII:103-107)
Nakon nekog vremena umrije Hadžera, majka Ismailova. Ismail je izrastao u mladića poznatog po hrabrosti, odlučnosti i plemenitosti, te se uskoro i oženi.
Prema Božijoj naredbi, nakon dužeg odsustva Ibrahim, a.s., ponovo dolazi u posjetu sinu, ovaj put radi izgradnje Božijeg hrama Kabe.
Mjesto na kojem je stajao Ibrahim, a.s., prikom zidanja Hrama zove se Mekamu Ibrahim. Nakon završetka gradnje Ibrahim i Ismail, a.s., su postavili u zid Hrama crni kamen (Hadžerul-esved).
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (Kur'an, II:127-129)
Uzvišeni Bog poduči Ibrahima i Ismaila, a.s., načinu obavljanja hadža, njegovim obaveznim radnjama i dužnostima kako bi mogli podučavati druge hodočasnike. Potom bi naređeno:
I očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati i oglasi ljudima hadž! – Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjêstā dalekih. (Kur'an, XXII:26-27)
Izvršivši Božiju zapovijed, Ibrahim, a.s., je napustio mekkansku dolinu učeći sljedeću dovu:
Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet! (Kur'an, II:126)
Ismail, a.s., ostao je da se brine o Hramu, poziva ljude na hodočašće i upućuje ih u obrede hadža.
Prema predanjima, Ismail, a.s., imao je dvanaest sinova, koji su postali starješine plemena. Od njih su nastala arapska plemena, pa i pleme Kurejš, iz kojeg je potekao posljednji Božiji poslanik Muhammed, a.s.
Izvor: داستان حضرت اسماعیل علیه السلام در قرآن – الاصابه