S perzijskog preveo Senad Ćelović
Jakub (ar. يَعْقُوب – „hvata za petu“) je Božiji poslanik spomenut u Kur'anu. On je sin Božijeg poslanika Ishaka, a.s., i časne majke Refake, kćeri Božijeg poslanika Luta, a.s.
Jakub, a.s., u Kur'anu se spominje šesnaest puta, a jedan put je spomenut i imenom Israil (hebr. יִשְׂרָאֵל – Božiji rob). Islamski učenjak Tabaresi u svom djelu «مجمعالبيان» kaže: Jakub, a.s., sin je Ishaka, a.s., sina Ibrahima, a.s.
Kratki osvrt na život Jakuba, a.s.
Milostivi Stvoritelj je blagoslovio brak Ishaka, a.s., darovavši mu blizance El-Ajsa i Jakuba. Jakub se rodio nakon El-Ajsa i, kako predaja kaže, po rođenju je uhvatio starijeg brata za petu, pa je tako i dobio ime. Jakub, a.s., uživao je posebnu naklonost svoga oca. Razlog tome zasigurno leži u posebnosti Jakubove ličnosti, ljepoti njegovog morala i čistoti njegove duše, koju je brižni i pronicljivi otac vrlo rano uočio.
Jakub, znan i kao Israil, a.s., imao je četiri žene, koje su mu podarile dvanaest sinova. Od njih je poteklo dvanaest plemena Benu Israila.
Prva žena Lea rodila mu je šest sinova: Rubila (Rubena), Šimuna, Levija, Judu, Izhara (Jisakara), Zebulona, te kćerku Dinu. Druga žena Rahela mu je rodila sinove Jusufa i Benjamina. Belha, bivša Rahelina ropkinja, rodila mu je sinove Dana i Neftalija, a Zelfa, bivša Leina ropkinja, sinove Džada i Ešira.
Od života Jakuba, a.s., u Kur'anu su spomenuta dva perioda. Prvi je vezan za pripovijedanje događaja o životu njegovog sina Jusufa, a.s., dok je drugi u vezi sa njegovim smrtnim časom.
“Nije tako” – reče Jakub – “u dušama vašim je ponikla zla misao, i ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je.” I okrenu se od njih i reče: “O Jusufe, tugo moja!” – a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten. (Kur'an, XII:83–84)
Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: “Kome ćete se, poslije mene, klanjati?” – “Klanjaćemo se” – odgovorili su – “Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!” (Kur'an, II:133)
Jakub, a.s., simbol strpljenja i praštanja
Jakub, a.s., bio je iskušan dugogodišnjom odvojenošću od najdražeg sina Jusufa, a.s. Taj težak period u svom životu prebrodio je strpljenjem i oslanjajući se na Uzvišenog Stvoritelja. Premda je kopnio od tuge, pa čak i vid izgubio od gorkih suza radi odvojenosti, nijednog trenutka nije gubio nadu u Božiju milost i Njegovu pomoć. Tako je bilo od prvog trenutka kada su mu njegovi zavidni sinovi donijeli lažnu vijest o smrti dragog sina Jusufa:
I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. “U vašim dušama je ponikla zla misao” – reče on – “i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.” (Kur'an, XII:18)
Kada je Jakubu, a.s., nakon dugog niza godina stigla radosna vijest o Jusufu i na vidjelo izašle sve spletke njegovih starijih sinova, on ih nije kaznio. Oprostio im je jer su se kajali i zamolio je i Uzvišenog Stvoritelja da im oprosti.
A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. “Zar vam ne rekoh” – reče – “da ja znam od Allaha ono što vi ne znate?” “O oče naš” – rekoše oni – “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgriješili.” “Zamoliću Gospodara svoga da vam oprosti” – odgovori on – “jer On prašta i On je milostiv.” (Kur'an, XII:96–98)
Kur'an o Jakubu, a.s.
Jakub, a.s., bio je Božiji poslanik i stoga je, kao i svi Božiji poslanici, pozivao svoje bližnje i svoj narod vjeri u Jednog Boga. Slijedeći primjer svoga oca Ishaka, a.s., i djeda Ibrahima, a.s., uvijek je na umu imao onaj svijet, te ga je Milostivi Bog uvrstio među odabrane robove Svoje i sačuvao o njemu lijep spomen u kasnijim naraštajima.
A on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna. (Kur'an, XII:68)
I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih. Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet; i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. (Kur'an, XXXVIII:45–47)
Uzvišeni Stvoritelj je Jakuba, a.s., obdario dalekovidnošću i mudrošću, što se jasno vidi iz riječi kojima se obraća svom nejakom sinu Jusufu nakon što mu je on ispričao neobičan san koji je nagovijestio događaje u budućnosti.
On reče: “O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj. I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. – Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je.” (Kur'an, XII:5–6)
U teškoćama utočište i smiraj je tražio kod Milostivog Gospodara, bez jadanja i prebacivanja drugima.
I ja se neću jadati, nadam se da će mi ih Allah sve vratiti; uistinu On sve zna i mudar je. (Kur'an, XII:83)
I ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć… (Kur'an, XII:18)
Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate. (Kur'an, XII:86)
Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji! (Kur'an, XII:64)
Zaista je u ovima ajetima pouka za one koji razmišljaju.
Jakub, a.s., bio je istinski vjernik te je vjeri pozivao i grešnike podstičući ih da pomoć i oprost od Boga traže, ne gubeći nadu u Njegovu milost.
I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Kur'an, XII:87)
Smrt Jakuba, a.s.
Božiji poslanik Jakub, a.s., pedeset godina je pozivao narod Kanaana na pravi put i u vjeru svoga djeda Ibrahima, a.s. Nakon toga je sedamnaest godina živio u Egiptu, u koji odlazi na poziv svog sina Jusufa, a.s.
I kad iziđoše pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i reče: “Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobođeni!” (Kur'an, XII:99)
Tokom čitavog života Jakub je pozivao svoje bližnje i svoj narod njihovom Istinskom Gospodaru. Čak i na samrtnoj postelji on ne propušta priliku da savjetuje svoje sinove, ostavljajući im u amanet vjeru u Jednog Boga:
I Ibrahim ostavi u amanet sinovima svojim a i Jakub: “Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!” (Kur'an, II:132)
Nakon što je Jakub, a.s., napustio ovaj prolazni svijet, naslijedi ga njegov sin Jusuf, a.s. Dženaza je obavljena u gradu Halil (Hebron). Jakubovo blagoslovljeno tijelo položiše u zemlju pored njegovih predaka, oca i djeda. Njihovi mezari su još na istom mjestu.
Izvori:
http://wiki.ahlolbait.com
http://wikifeqh.ir