Veze s rodbinom i dobročinstvo prema njima, a posebno prema roditeljima, spadaju među važne puteve razvoja i uzdizanja (u svakom smislu)[1] te približavanja Bogu Slavljenom[2] i to se, nakon vjere u Boga, smatra najvrednijim vjerskim djelom,[3] koje donosi veliku materijalnu i duhovnu nagradu.[4] Te veze tako su značajne da ih ulema – konsenzusom utemeljenim na tri vrste vjerskih dokaza: Božijoj Knjizi, sunnetu i razumu[5] – smatra važnom vjerskom obavezom, a kako bi ih se njegovalo, preporučeno je putovanje dugo i godinu dana.[6] Prekidanje rodbinskih veza, opet, smatra se jednom vrstom kršenja ugovora sa Slavljenim Bogom,[7] a kod Boga je to toliko omraženo djelo da se druženje s onim ko kida rodbinske veze[8] zabranjuje, a Bog Slavljeni takve proklinje i kune na tri mjesta u Kur’anu.[9] Prekidanje rodbinskih veza se i prema fikhu smatra velikim grijehom[10] i predstavljano je kao važan činilac brze propasti i uništenja čovjeka.[11] Također se kaže: “Miris Dženneta, koji se osjeća sa udaljenosti od hiljadu godina, neće stići do nosnica onog koji kida rodbinske veze.”[12] U ovom dijelu ćemo, prvo, općenito i ukratko ukazati na značaj, posljedice, činioce, primjere, granice i razine rodbinskih veza i njihovog kidanja. Potom ćemo se podrobnije pozabaviti različitim primjerima održavanja rodbinskih veza.
[1] El-Kāfi, vol. 2, str. 157; Miškātu-l-envār, str. 165.
[2] Kitābu-l-hisāl, str. 156.
[3] El-Bekara, 83; En-Nisā’, 36; El-En’ām, 151
[4] El-Kāfi, vol. 2, str. 157; Miškātu-l-envār, str. 165; Mekārimu-l-ahlāk, str. 431
[5] Mefātīhu-š-šerāi’, vol. 2, str. 7-8
[6] El-Fekīh, vol. 4, str. 361.
[7] El-Bekare, 27; Er-Ra’d, 25
[8] El-Kāfi, vol. 2, str. 641.
[9] El-Bekare, 27; Er-Ra’d, 25; Muhammed, 22-23
[10] Tahrīru-l-vesīle, vol. 1, str. 274.
[11] ‘Ilelu-š-šerā’i, str. 584.
[12] El-Kāfi, vol. 6, str. 50.
Izvor: Ključevi života, svezak 2, Dževadi Amoli, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo 2018, srt. 7.