Časnost čovjeka

– Šta znači keramet (časnost)?

– U čemu se ogleda keramet čovjeka?

Mi smo sinovima Ademovim, zaista, čast ukazali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim i čistim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.[1]

Uvod

Dostojnost čovjeka da postigne stepen Božijeg namjesnika, da se okorištava potčinjavanjem Nebesa i Zemlje, kao i druge istaknute odlike koje čovjeku daju položaj najboljeg Božijeg stvorenja ukazuju na njegovu časnost (keramet). Pred čovjekovom časnošću meleci su pognuli glavu veličajući ga, a sva stvorenja su bila spremna da mu služe. S te strane, upoznavanje s časnošću ljudske duše i putevima njenog očuvanja i jačanja predstavlja najvažniju ljudsku zadaću, kako bi se preko toga čovjek vinuo do visokih položaja, koje je Bog za njega odredio u “svijetu egzistencije” te kako ne bi u životnom “trgovanju” prodao sebe za bezvrijednu cijenu i predao se poniženju i niskosti.

Upravo zbog toga, u Kur’anu je posvećena posebna pažnja temi časnosti čovjeka kako bi ljudi spoznali svoju vrijednost i značaj među svim stvorenjima svijeta postojanja i kako ne bi porocima, ružnim postupcima i grijesima sebe odvukli u niskost i prokletstvo. Način postupanja i običaji čestitih ljudi u pogledu sticanja vrlina, izvršavanja dobrih djela i ibadeta kao i odbacivanja poroka i grijeha usklađeni su s njihovim ciljem, a taj cilj je uzdizanje i uzvisivanje duše i dostizanje stepena časnog. Stoga ćemo razmotriti pitanje časnosti čovjeka u Kur’anu, kao uvod za upoznavanje odlika “ljudi lijepe ćudi”.

Značenje riječi keramet

Riječ keramet ima značenje časnosti, plemenitosti i časti i nalazi se nasuprot riječi le’amet u značenju niskosti, nečasnosti i prezrenosti. Svojstva kao što su darežljivost i velikodušnost predstavljaju učinke kerameta i uvjete postizanja kerameta[2].

Dva osnovna vida časnosti čovjeka

Časnost čovjeka proizlazi iz dva aspekta: prvo, iz srodnosti njegove egzistencije s njegovim odlikama te pripadnosti vlastitoj vrsti, zahvaljujući čemu posjeduje ogroman broj sposobnosti u poretku stvaranja – o čemu govori prvi ajet koji je naveden na početku ovog predavanja – i drugo, iz njegovih duševnih svojstava, koja se u ovom slučaju mijenjaju u skladu sa sticanjem duhovnih stepena. Što se čovjek više uzdiže, to postaje plemenitiji i časniji, kao što stoji u Kur’anu:

Od vas je najčasniji kod Allaha onaj ko ga se najviše boji.[3]

Časnost u stvaranju

I dali smo im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.[4]

Prilikom tumačenja ovog izraza u navedenom ajetu treba obratiti pažnju na dvije činjenice:

1. Razlika između kerremna – Mi smo čast ukazali – i feddalna – Dali smo im prednosti

Kada je riječ o razlici između ova dva termina, ponuđena su različita mišljenja. Jedni smatraju da ukazivanje časti ima suštinsko značenje i ukazuje na čast i posebne odlike čovjeka, poput posjedovanja razuma i raspoznavanja istine od neistine, dok davanje prednosti ima dodatno značenje i ukazuje na nadmoć sistema ljudskog življenja u odnosu na životinje, tako da se čovjek koristi različitim jelima, odjećom i mjestom stanovanja.[5]

Drugi opet kažu da ukazali smo čast upućuje na darove koje je Bog usadio u ljudsku bit, poput razuma i uspravnog stasa, a dali smo prednost upućuje na vrline koje čovjek stiče uz Božiju pomoć, poput ispravnog vjerovanja i lijepog morala.[6]

2. Šta se podrazumijeva pod mnogima

Neki kažu da se pod mnogima u navedenom ajetu misli na životinje i džine, a da od odnosno nad predstavlja česticu razlikovanja te da ovaj časni ajet ukazuje na uzvišenost čovjeka u odnosu na ostala stvorenja na Zemlji.[7]

Drugi kažu da riječ mnogi u ovom ajetu ima značenje svi, a da prijedlog od predstavlja objašnjenje te da spomenuti ajet ukazuje na prednost čovjeka u odnosu na sva stvorenja, u koja spadaju meleci, životinje i džini.[8]

U svakom slučaju, Uzvišeni Bog rečenicom u navedenom ajetu ukazuje na prednost čovjeka u odnosu na ostala stvorenja, a ta prednost je zbog njegovih fizičkih i duhovnih odlika i zbog posjedovanja dva stvaranja, tjelesnog i duševnog, tako da Bog sebe naziva najboljim Stvoriteljem:

Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije smo ga drugim stvorenjem učinili – pa neka je uzvišen Allah, najbolji Stvoritelj![9]

Prema tome, ukoliko je Bog u odnosu na ljudsku zbilju “najbolji Stvoritelj”, onda je čovjek između svih Božijih stvorenja najbolje stvorenje.[10] Ova nadmoćnost potiče iz čovjekove sveobuhvatnosti, što znači da on posjeduje i tijelo i dušu. Iako životinje poput čovjeka posjeduju fizičku dimenziju, Bog čak ni u slučaju najbolje životinje nije upotrijebio rečenicu: Pa neka je uzvišen Allah, najbolji Stvoritelj, a s druge strane, mada čovjek u pogledu duhovne dimenzije posjeduje Božiji duh i u tom pogledu je ravnopravan sa melecima, ipak meleci nisu predstavljeni kao najbolja stvorenja te su bili obavezani da učine sedždu čovjeku. Ova sveobuhvatnost je omogućila čovjeku da putuje po različitim prostorima i stepenima te da se uzdigne na više razine i savršenstva. Stoga je čovjeku stvaranjem darovan najbolji oblik i sklad, o čemu Uzvišeni Bog kaže:

Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.[11]

Dakle, čovjek zbog posebne pažnje koju mu Bog iskazuje i prednosti koju mu je darovao treba neprekidno biti svjestan i treba znati kako ga je Bog – da je htio – mogao stvoriti u drugim oblicima. Na taj način će prihvatiti činjenicu da nema mjesta za oholost i uznošenje u Allahovom prisustvu.

O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik ti dao?[12]

Časnost u potčinjavanju

Dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim i čistim jelima.[13]

Bog od svih blagodati koje je čovjeku darovao u ovom ajetu prvo ukazuje na njegovo kretanje po kopnu i po moru. Možda zbog toga što nije moguće uživati u blagodatima i različitim vrstama opskrbe bez kretanja, tako da kretanje predstavlja uvod za blagodat. Za kretanje je potrebna jahalica ili prijevozno sredstvo. Možda zbog toga Bog želi ukazati na prevlast čovjeka na cjelokupnoj Zemlji, kako na moru tako i na kopnu, jer svako od stvorenja živi na jednom ograničenom dijelu, a samo je čovjek taj koji vlada cjelokupnom Zemljinom površinom.[14]

Prema tome, stvaranje svijeta i uspostavljanje poretka Nebesa i Zemlje prije stvaranja samog čovjeka ukazuje na časnost čovjeka kod Boga, jer je sve stvoreno prije njega i za njega, kako bi mu služilo. Obratite pažnju na ovaj ajet:

Allah je Onaj Koji vam je učinio Zemlju prebivalištem, a nebo zdanjem, i Koji vam je obličje dao i likove vaše lijepim učinio, i jelima ukusnim vas opskrbio. To vam je Allah, Gospodar vaš, i neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova![15]

Naravno, treba znati da sve te mogućnosti predstavljaju podlogu i pretpostavku za razvoj i usavršavanje čovjeka i njegovo kretanje ka vječnom svijetu, kao što Uzvišeni kaže:

 On je Onaj Koji vam je Zemlju krotkom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete se vratiti.[16]

Međutim, veliki broj ljudi je nemaran prema ovoj činjenici i nisu zahvalni na Božijim blagodatima, ili se pak bez ikakvih dokaza suprotstavljaju Bogu i kreću stazama nevjerovanja, kao što stoji u narednim ajetima:

Allah je Onaj Koji vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.[17]

Kako ne vidite da vam je Allah potčinio ono što je na Nebesima i ono što je na Zemlji i da vas darežljivo obasipa blagodatima Svojim, i vidljivim i nevidljivim? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.[18]

Sažetak predavanja

– Riječ keramet ima značenje časnosti, plemenitosti i časti, što je suprotno značenju riječi le’amet koja ima značenje niskosti i prezrenosti.

– Časnost čovjeka je dvojaka, i to prvo zbog vrste njegove egzistencije i drugo zbog njegovih duhovnih svojstava.

– Časnost čovjeka kada je riječ o stvaranju ogleda se u dvodimenzionalnosti, tj. posjedovanju tijela i duše.

– Časnost čovjeka u pogledu duhovnih osobina proizlazi iz njegove sposobnosti da može sticati vrline i napuštati poroke te prelaziti put usavršavanja.

 

Izvor: Vrline čestitih u Kur’anu, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2012, str. 7-13.