Čestiti ljudi i puteni nagoni

---

Uzvišeni Bog je sve blagodati, ljepote i užitke smjestio na Zemlju i nebo, a tjelesne prohtjeve, želju i ljubav prema tim blagodatima je smjestio u ljudsku prirodu kako bi to bio motiv za promjene u ljudskom životu, jer uživanje u zadovoljstvima i ljepotama olakšava prolaženje kroz životne uspone i padove. Zbog toga, časni Kur’an čovjeka podsjeća na ove blagodati:

I konje, i mazge, i magarce – da ih jašete, i kao ukras.[1]

I još kaže:

Ljudima se čini da je lijepo ono za čim žude: žene, sinovi, mnoštvo imetka…[2]

Međutim, kao što je Bog za sve stvari odredio mjeru i granicu, i za korištenje nagona i udovoljavanje tjelesnim prohtjevima On je, također, odredio mjeru i granicu te pored toga što poziva na čednost i čestitost, Bog upozorava na pretjerivanje i prelazak preko određenih granica. Kada govori o vjernicima kao čednim osobama, koje se čuvaju samo za svoje supružnike, On kaže:

I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali, i živjeli jedino sa ženama svojim… a oni koji traže izvan toga, ti su prestupnici.[3]

Prema tome, ono što čovjeka vodi u propast jeste puko udovoljavanje nagonima a zanemarivanje razvoja i usavršavanja, dok ono što povećava nasilje i zlodjela u društvu jeste zanemarivanje granica strasti, tjelesnih prohtjeva i pretjerivanje u tome.

U takvim uvjetima čovjeku će biti uskraćeno Božije zadovoljstvo i bit će izložen Božijoj vatri.

Čestiti ljudi i ograničavanje strasti

Kada je riječ o ograničavanju strasti, u Kur’anu se poručuje:

I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali, i živjeli jedino sa ženama svojim… a oni koji traže izvan toga, ti su prestupnici.[4]

Treba znati da udovoljavanje ljudskim prohtjevima ima za posljedicu zadovoljstvo i smiraj i upravo zbog toga jedan dio džennetskih blagodati čine uživanja u “strastima”. Časni Kur’an o tome kaže:

U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju.[5]

Na Ovom svijetu, također, udovoljavanje nagonima – pored užitka i smiraja – podstiče na nastojanje i trud. Nagoni unutar ljudske prirode poput blještave baklje griju život, tako da želja i ljubav prema imetku u čovjeku izazivaju podstrek za rad i aktivnost, a ljubav i samilost prema supruzi i djeci njemu daju motiv za osnivanjem toplog porodičnog središta i pospješuju prihvatanje društvene odgovornosti.

U ovom dijelu uz pomoć kur’anskih ajeta više ćemo se pozabaviti pojašnjenjem različitih vrsta strasti i njihovih učinaka te odbacivanjem nekih sumnji u vezi s ovim pitanjem.

Značenje riječi šehvat (strast)

Riječ šehvat ima značenje unutrašnje želje i čežnje duše za nečim, a šehijj je u značenju ukusan.[6]

Kur’anskom terminologijom, “strast na Ovom svijetu” se koristi u dva značenja:

Prvo, u obliku infinitiva, u značenju udovoljavanje tjelesnim prohtjevima u obliku zastranjenja i izlaska izvan granica onoga što Bog zapovijeda, kao u ajetu:

Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama.[7]

Drugo, u obliku imenice u značenju želje i onih stvari koje uzrokuju želju za uživanjem, kao što se navodi u ajetu:

Ljudima se čini da je lijepo ono za čim žude: žene, sinovi, mnoštvo imetka…[8]

Prema tome, “strast na Ovom svijetu” u kur’anskoj terminologiji se koristi u značenju pretjerane ljubavi prema materijalnim dobrima koja je izvan granica onoga što je Bog propisao. Zbog toga su slijeđenje strasti i strastvena žudnja u cijelosti pokuđene i prezrene. U Kur’anu se na sedam mjesta jasno ističe strast na Ovom svijetu.

Čednost čestitih ljudi i razuzdanost nevaljalih ljudi

Iako ljubav prema djeci, imetku i jahalici i vezanost za zlato i srebro, stoku i usjeve predstavlja primjer strastvene žudnje, odnosno onoga za čim ljudi žude, ono što predstavlja još jasniji primjer onoga za čim ljudi žude i što je za razliku od ostalih stvari razornije i štetnije jeste neumjerena želja i ljubav prema seksualnim užicima. Upravo zbog toga, ova strast se spominje više od ostalih strasti.[9]

Pošto je strastvena žudnja pokuđena, uljepšavanje strasti se ne povezuje neposredno s Bogom, već se spominje u obliku pasiva, za razliku od ajeta u kojem se lijepo i pohvalno djelo izravno povezuje sa Bogom, gdje se kaže:

A najljepše mjesto povratka je u Allaha.[10]

S obzirom na ono što je rečeno, čestiti ljudi se čuvanjem čednosti udaljavaju od kaljanja strastima, a pazeći na granice i umjerenost u uživanjima čuvaju vlastiti polet i zdravlje okoline. Tako Uzvišeni o vjernicima i onima koji namaz klanjaju kaže:

I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali, i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju.[11]

Nevaljali ljudi pak prekoračenjem granica i pretjerivanjem u odavanju strastima krše Božije granice i prava drugih ljudi, kao što Bog o tome kaže:

A oni koji traže izvan toga, ti su prestupnici.[12]

Nevaljali i razbludni ljudi ne samo da se sami odaju pokvarenosti i bludu već i druge vuku u zastranjenje. Kur’an o njima kaže:

A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.[13]

Plodovi krjeposti i razbludnosti

Čestiti ljudi, koji su čedni na Ovom svijetu, posjeduju zdrav život, kao i dostojanstvo i čistotu. Uzvišeni kaže:

Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja. To im je bolje.[14]

Oni i na Drugom svijetu uživaju u Božijem oprostu i mnogobrojnim nagradama, kao što možemo pročitati u Kur’anu:

…I muškarcima koji svoja stidna mjesta čuvaju… Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.[15]

Međutim, nevaljali razbludni ljudi sa Ovoga svijeta odlaze s kajanjem i nezadovoljstvom, jer su njihovi tjelesni prohtjevi neograničeni, a mogućnosti i uvjeti su ograničeni, dok sposobnosti njihovog tijela postepeno nestaju. Kao posljedica toga, u vrijeme smrti oni s kajanjem i nezadovoljstvom odlaze s Ovog svijeta, kao što se u Kur’anu o tome kaže:

I između njih i onoga što budu željeli bit će prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim.[16]

Nagrada za njihovu pokvarenost i zabludu na Ovom svijetu jeste sramota i propast, a na Drugom džehennemska patnja, kao što kaže Uzvišeni Bog:

I za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.[17]

Sažetak predavanja

– Tjelesni prohtjevi i želja za uživanjem spadaju u Božije blagodati koje podstiču čovjeka na trud i nastojanje u životu i oni su činilac opstanka i trajanja ljudske zajednice.

– Kada je riječ o udovoljavanju nagonima, Bog je kao i u svemu drugom odredio mjeru i ograničenja, a čednost i krjepost zavise od pridržavanja tih mjera i ograničenja.

– Pretjerivanje u uživanju i odavanju strastima je na stepenu prekoračenja Božijih granica.

– Kreposni ljudi će dobiti Božiji oprost i veliku nagradu, a razbludne osobe će s Ovog svijeta otići s kajanjem i nezadovoljstvom i čeka ih Božija kazna.

– Odavanje strastima na Ovom svijetu onemogućava ljudsko nastojanje da se postignu duhovna savršenstava i pripreme zalihe i poputnina za Drugi svijet.

 

Izvor: Vrline čestitih u Kur’anu, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2012, str. 60–66.