Hasan Basri je propovijedao:
„Čovječe, ako hoćeš biti pravedan, onda nemoj kriti svoje mahane, već ih stalno otklanjaj, pa ćeš tako Allahu, dž.š., biti najdraži.
Čovječe! Koliko si samo slab i nemaran, druge okrivljuješ zbog grijeha, a prikrivaš svoje grijehe. U oku brata vidiš trunku, a u svom oku ne vidiš ni deblo palmino. Malo li si pravedan, a dosta nepravedan, čovječe!
Čovjek će biti u dobru sve dok je sam sebi zapovijednik, dok misao bude pretvarao u djela, dok se bude sjećao Allaha, dž.š., zatim sebe preispitivao, a Dan konačnog suda mu bude osnovna briga. Bit će u zlu, sve dok bude s dobrim odugovlačio, pohote tijela slijedio, nemaran bio i završio sa pustim željama.
Često se obraćajte srcu, jer srca brzo hrđaju. Budite strogi prema sebi, jer čovjek je sklon zlu, pa ako ne ukrotite strasti tijela, one će vas odvesti u najveću propast.“
Izvor: Ismet U. Šehibrahimović, Snagom vjere do savršenstva duše, El-Kalem, Sarajevo, 1999, str. 147-148.