Poleti, srce, poleti,
poleti, srce, ka jugu,
preleti crne oblake tuge,
ponađi radosti dugu.
Vini se, srce, visoko
da dušmanin krila
ne prži tvoja,
leti, srce, izvidnico moja.
Leti, srce, leti,
nemoj posustati,
ti ćeš umjesto mene
plavet juga
i more ugledati.
Sleti u uvalicu davnih ljeta,
pozdravi prijatelje
podno Pelješke gore
i umjesto mene poljubi more.
Fikreta Kenović-Salihović