Jednom neki čovjek nosio naramak drva, pa mu oteža njegovo nošenje. Kad ga umor i dosada ophrvaše, on zbaci naramak na zemlju i ojađen prizivaše svoju smrt.
Na to mu se prikaza Smrt, pitajući ga:
„Evo me. Zašto si me zvao?“
Čovjek, uplašen, odgovori:
„Zvao sam te da mi pomogneš natovariti ovaj naramak drva na leđa.“
Pouka: Svi vole život na ovom svijetu, čak, i onda kad ih ophrvaju slabosti i teškoće.
Izvor: Dr. Š. Sikirić, M. Pašić i M. Handžić, Gramatika arapskog jezika – čitanka, II dio, Vakufska direkcija u Sarajevu, Sarajevo, 1936, petnaesta priča, str. 7.
Prevod: A. Kadrija