Čuvanje srca od došaptavanja zlih misli

---

A onome ko uzmakne od sjećanja na Svemilosnog, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati; oni će ih od Pravoga puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na Pravome putu. I kada koji dođe pred Nas, reći će: “Kamo sreće da je između mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je između istoka i zapada! Kako si ti bio zao drug!” Pošto ste bili nepravedni, toga dana vam neće biti od koristi to što ćete u muci zajedno biti.[1]

Allahovo je sve što je na Nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati; oprostit će onome kome On hoće, a kaznit će onoga koga On hoće – Allah sve može.[2]

Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju.[3]

Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu njegova duša došaptava, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.[4]

U ime Allaha Svemilosnog, Milostivog. Reci, utičem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla šejtana napasnika, koji unosi zle misli u srca ljudi, od džina i od ljudi.[5]

On je ulio smirenost u srca vjernika da bi im se uvećalo vjerovanje koje imaju…[6]

Među ljudima sudi po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta.[7]

A onome koji se položaja Gospodara svoga bojao i duši prohtjeve zabranjivao, Džennet će boravište biti sigurno.[8]

Jesi li vidio onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah i pored znanja njegova u zabludi ostavio, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?[9]

Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju bez ikakve upute od Allaha? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put nepravednom narodu.[10]

Predaje

Rekao je Imam Sadik, mir s njim:

“Ako je šejtan neprijatelj, čemu onda nemar?”[11]

Imam Rida, mir s njim, prenosi od svojih predaka, mir s njima, da je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, rekao:

“Sve što odvraća od sjećanja na Allaha jedna je vrsta kocke.”[12]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao:

“Svaki vjernik na srcu u njedrima svojim ima dva uha, uho kroz koje nadahnjuje šejtan napasnik i uho kroz koje nadahnjuje melek, a Allah pomaže vjernika melekom, na šta ukazuju Allahove riječi: I pomogao ih je ruhom od Sebe.”[13]

Imam Rida, mir s njim, prenosi da je Imam Ali, mir s njim, rekao:

“Jedna od nedaća jeste neimaština, još teža od neimaštine je tjelesna bolest, a još teža od tjelesne bolesti je bolest srca.” Imam Rida, mir s njim, prenosi da je Imam Ali, mir s njim, rekao i sljedeće: “Onome koji ima sumnju i koji poriče, djelo neće koristiti.”[14]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao:

“Znajte da Allah prezire ona Svoja stvorenja koja su prevrtljiva, zato ne napuštajte istinu ni sljedbenike istine, a ko se drži neistine i sljedbenika neistine, propao je, zalud mu je prošao Ovaj svijet i napustit će ga ponižen.”[15]

Prenosi se da je Imam Ali, mir s njim, oporučio svome sinu Muhammedu ibn Hanefijji:

“Odagnaj brige koje te obuzimaju nepokolebljivom strpljivošću, navikni se na strpljivost – a divna li je ona osobina – i upotrijebi je onda kada te pogode strahovi i brige Ovoga svijeta!”[16]

Ebu Basir je rekao:

“Požalio sam se Imamu Sadiku, mir s njim, na šejtana koji zle misli došaptava, pa mi reče: ‘O Ebu Muhammede, prisjeti se raspadanja organa u kaburu, povratka tvojih voljenih nakon što te u grob spuste, izlaženja crva iz nozdrvi te crva kako ti meso jede! Zaista će te to osloboditi briga koje imaš.’” Ebu Basir je rekao: “Tako mi Allaha, uvijek kada bih se sjećao ovoga, pružalo bi mi smiraj u pogledu ovosvjetskih briga koje sam imao.”[17]

Imam Bakir, mir s njim, prenosi da je došao neki čovjek Allahovom Poslaniku, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, i rekao mu:

“O Božiji Poslaniče, postao sam licemjer.” Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, mu reče: “Tako mi Allaha, nisi postao licemjer, jer da si postao licemjer, ne bi mi došao da me obavijestiš o onome što te zbunjuje. Mislim da ti je došao spreman neprijatelj i upitao te: ‘Ko te je stvorio?’, pa si rekao: ‘Allah me je stvorio.’ Zatim te je upitao: ‘A ko je Allaha stvorio?’” Čovjek reče: “Da, tako mi Onoga koji te je sa istinom poslao, zbilja je tako bilo.” Potom Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, reče: “Šejtan vam je došao iz smjera vaših djela pa vas nije savladao, a zatim vam je došao iz ovog smjera kako bi vas naveo da se poskliznete. Kada se nekome od vas nešto tako dogodi, neka Allaha Jedinog spominje.”[18]

Muhammed ibn Hamran je rekao:

“Pitao sam Imama Sadika, mir s njim, o došaptavanjima zlih misli i kada su učestala, a on je rekao: ‘Nisu važna, samo reci: La ilahe illallah.’”[19]

Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao:

“Za svoj ummet najviše se bojim strasti i dugih nadanja, zato što strasti odvraćaju od Istine, a duga nada uzrokuje zaboravljanje Onoga svijeta.”[20]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, rekao:

“Najhrabriji je onaj čovjek koji savlada svoje strasti.”[21]

U predaji Šejha Šamija stoji da je Zejd ibn Suhan upitao:

“O Zapovjedniče pravovjernih, koja je sila najpobjedonosnija i najjača?” Imam Ali, mir s njim, odgovori: “Strast.”[22]

Imam Ali, mir s njim, je rekao:

“Božiji Poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, imao je običaj kazati: ‘Zaista je Džennet okružen neugodnostima, a Vatra je zaista okružena strastima. Znajte da uz svaku pokornost Allahu idu neprijatnosti, a uz svaku nepokornost Allahu idu strasti. Neka se Allah smiluje čovjeku koji se udalji od svojih strasti i obuzda prohtjeve svoje duše, zaista je suprotstavljanje duši najteži posao jer ona neprestano teži nepokornosti putem strasti…’”[23]

Objašnjenje

Očito je da riječ došaptavanje u dijelu predaje: “…da sačuva svoje srce od došaptavanja zlih misli”, nije upotrijebljena u posebnom ustaljenom značenju po kojem se ona primjenjuje na onoga koji mnogo sumnja i naziva se sumnjičavcem. Ona se, također, ne odnosi ni na posebno stanje koje se pojavi u srcu kada se čine grijesi i ružna djela. Zapravo, došaptavanje ovdje ima široko značenje. Tako je sve što odvraća srce od usmjeravanja pažnje na Uzvišenog Gospodara i sjećanja na Njega došaptavanje kojeg se treba čuvati. Zato uvaženi čitalac treba dobro promisliti o različitim značenjima došaptavanja u ajetima i predajama koje smo gore naveli da bi mu postali jasni mnogi aspekti ove naše rasprave i da bi se, uz Božiju pomoć, pripremio za liječenje ove bolesti srca – koja je teža od bolesti tijela – uz pomoć sredstava za liječenje navedenih u ajetima i predajama. Neka od tih sredstava su: traženje zaštite od Uzvišenog Gospodara, protivljenje onome što čovjeku njegova duša došaptava, što je zapravo jedna vrsta došaptavanja, protivljenje otvorenom neprijatelju, koji je predvodnik i izvor došaptavanja, odbacivanje svega što čovjeku donosi brige nepokolebljivom strpljivošću, često izgovaranje riječi: La ilahe illallah, odnosno pažnja srca na ove časne riječi, i posebno sjećanje na raspadanje organa u kaburu, izlaženje crva iz nozdrvi te povratak svih čovjekovih voljenih nakon što ga ukopaju. Zaista, ko bude ovako postupao, nadati se da će se riješiti ovog nedostatka, a prigrliti smiraj koji stoji nasuprot njemu. Ovo stanje postiže se jedino okretanjem zbilji sjećanja. Svevišnji Allah je rekao:

A srca se, doista, sjećanjem na Allaha smiruju![24]

Prema tome, put ka pobjeđivanju došaptavanja, koji je težak, zahtijeva hrabrost kojom će se savladati strasti i taj put prate neprijatnosti. Međutim, Svemilosni one koji se trude na tom putu upućuje ka Svojim putevima i one Svoje robove koji se trude i bore milošću Svojom izvodi iz tmina došaptavanja na svjetlo smiraja.

 

Izvor: Ali Se‘adet Perver, Tajne s Miradža, svezak 1, (s arapskog preveli Ensar Karaman i Akbaš Lutfi), Fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo, 2012, str.158-165.