Ljudima iz davnog doba vjerovatno je bilo teško zamisliti da će veliki spomenici koje su oni zvali sedam svjetskih čuda ikada nestati. Ali su svi nestali, osim jednog. Ostala je Keopsova piramida u Gizi, u Egiptu. Sagrađena je prije nekih 5.000 godina kao grobnica faraona i njegove žene.
Drugo čudo, zidine u Babilonu, u današnjem Iraku, sagradio je oko 600. godine prije nove ere čuveni kralj Nabukodonosor. Građene su od cigle, a bile su visoke oko 110 metara. Danas su samo ruševine.
Treće svjetsko čudo bila je Zeusova statua u Olimpiji, u Grčkoj; izradio ju je grčki vajar Fidija. Statua, visoka oko 12 metara, imala je odjeću od zlata, ruke i lice od slonovače, a oči od dragog kamenja. Od nje nema ni traga.
Četvrto čudo bio je hram boginje Artemide u Efesu, u maloj Aziji. Krov su podupirali veliki kamenovi stubovi, visoki po 20 metara. U hramu je čuvano nekoliko najboljih djela grčke umjetnosti. Zapalili su ga Goti 262. godine nove ere.
Za peto čudo smatran je mauzolej u Halikarnasu, u Maloj Aziji, sagrađen za kralja Mauzola, koji je umro 353. godine prije nove ere. To je bila tako izvanredna građevina i toliko raskošna, da sada svaku monumentalnu grobnicu nazivamo mauzolejom.
Šesto čudo bio je Kolos na Rodosu, bronzana statua Heliosa, boga sunca. Ova statua, visoka oko 45 metara, podignuta je na otoku Rodosu, a srušio ju je zemljotres 224. godine prije nove ere.
Sedmo i posljednje čudo, faraoski svjetionik, počeo je da se gradi oko 283. godine prije nove ere na otoku Faraosu, kod egipatske obale. Vjeruje se da je iznad osnove bio visok gotovo 200 metara, a na vrhu je gorjela vatra prema kojoj su se upravljali brodovi ulazeći u luku. Ova kula-svjetiljka je služila više od 1.500 godina, ali ju je uništio zemljotres.
Izvor: Kevser, list za djecu, god. VII, br. 78, NIP Novi Kevser, Sarajevo, 2002, str. 15.