Da sam ptica,
ko što nisam ptica,
letio bih oko materina lica,
zeleni bih vijenac ispod stropa spleo,
na prozor bih žute ruže razapeo,
poletio bih tada do daleka trešnjika,
u njemu bih ubro trešnje dvije
(najeo se prije)
donio bih majci,
da mi se nasmije.
Drago Ivanišević