Marshall McLuhan, kanadski filozof i teoretičar medija
Autor: Memić A.
Mediji i njihov uticaj na odgoj djece i mladih
Kada govorimo o uzrocima maloljetničke delinkvencije najčešće se pažnja usmjerava na porodicu, školu, vršnjačke grupe i socioekonomske prilike u kojima mladi odrastaju. Međutim, u savremenom društvu bilo bi gotovo nemoguće govoriti o odgoju djece i mladih, a pritom zanemariti uticaj medija. Naime, savremeni čovjek svakodnevno je okružen različitim medijskim sadržajima, bilo da se radi o televiziji, internetu, društvenim mrežama, štampi ili drugim sredstvima informisanja. Posebno se to odnosi na djecu i mlade koji značajan dio svog slobodnog vremena provode upravo koristeći različite medije. Upravo zbog toga mediji danas imaju mnogo veću ulogu u procesu socijalizacije nego što su imali ranije.
Nekada su djeca najveći dio svojih stavova, vrijednosti i obrazaca ponašanja usvajala od roditelja, nastavnika i članova svoje neposredne okoline. Danas je situacija donekle drugačija. Mladi vrlo rano dolaze u dodir sa velikom količinom informacija i sadržaja različitog karaktera. Zbog toga se može reći da mediji na određeni način učestvuju u odgoju mladih, bez obzira na to da li je to njihova namjera ili ne. Ovdje je važno naglasiti da mediji sami po sebi nisu ni dobri ni loši. Njihov uticaj zavisi prvenstveno od sadržaja koji se plasiraju javnosti, ali i od sposobnosti pojedinca da te sadržaje razumije i kritički procijeni.
Medijski sadržaji i oblikovanje ponašanja mladih
Na prvi pogled moglo bi se učiniti da mediji predstavljaju isključivo izvor informacija i zabave. Međutim, njihov uticaj je mnogo dublji. Kroz filmove, serije, različite emisije i sadržaje dostupne putem interneta mladi ne stiču samo informacije nego usvajaju i određene obrasce ponašanja. Posmatrajući druge ljude, bilo da se radi o stvarnim osobama ili izmišljenim likovima, oni uče kako reagovati u određenim situacijama, šta je društveno prihvatljivo, a šta nije. Upravo zbog toga nije svejedno kakvi se sadržaji nude mladima i kakve se poruke kroz njih šalju.
Kada se govori o negativnim uticajima medija, najčešće se ističe prisustvo nasilja i kriminala u medijskim sadržajima. Nije teško primijetiti da su scene nasilja postale gotovo svakodnevna pojava u filmovima, serijama, pa čak i u sadržajima koji su dostupni mlađoj publici. Dodatni problem predstavlja činjenica da se nasilni likovi često prikazuju na način koji ih čini privlačnim, snažnim ili društveno dominantnim. Mladi koji se nalaze u fazi formiranja identiteta ponekad se identifikuju sa takvim modelima ponašanja i nastoje ih oponašati.
Međutim, ovdje bismo mogli reći da nije svaki medijski sadržaj podjednako uticajan na svakog pojedinca. Mladi ne reaguju isto na iste poruke, jer njihov razvoj, porodično okruženje, emocionalna stabilnost i nivo kritičkog mišljenja značajno određuju način na koji će neki sadržaj biti prihvaćen. Upravo zbog toga nasilni sadržaji ne moraju nužno dovesti do negativnog ponašanja kod svakoga, ali kod osjetljivijih pojedinaca mogu imati dodatni podsticajni efekat u kombinaciji sa drugim rizičnim faktorima.
Uloga roditelja i odgovornost u medijskom uticaju
Upravo u tom kontekstu važno je naglasiti ulogu roditelja. Roditelj ne bi trebao samo da ograničava pristup određenim sadržajima, nego i da poznaje svoje dijete, njegove osobine, interese i emocionalne reakcije. Naime, ono što na jedno dijete može djelovati bezazleno, na drugo može imati snažan emocionalni ili ponašajni uticaj. Stoga se odgovornost roditelja ogleda i u tome da prepozna kako određeni medijski sadržaji utiču na njegovo dijete i da u skladu s tim oblikuje pravila i smjernice u njegovom odrastanju. Na taj način mediji ne postaju isključivo prijetnja, nego prostor koji se može kontrolisano usmjeravati u skladu sa potrebama djeteta.
Naime, maloljetnička delinkvencija je složena društvena pojava koja gotovo nikada nije uzrokovana samo jednim faktorom. Dijete ne postaje delinkvent isključivo zbog filma koji je pogledalo ili sadržaja koji je vidjelo na internetu. Mnogo veći značaj imaju porodični odnosi, školski uspjeh, vršnjačke grupe i opće društvene okolnosti u kojima mlada osoba odrasta. Međutim, ovdje bismo mogli reći da mediji često djeluju kao faktor koji dodatno pojačava već postojeće probleme.
Propagandna uloga medija i oblikovanje javnog mišljenja
Pored toga, mediji se u savremenom društvu nerijetko koriste i u propagandne svrhe. Kroz selektivno prikazivanje informacija, naglašavanje određenih događaja i oblikovanje načina na koji se o nečemu govori, mediji mogu usmjeravati pažnju javnosti i stvarati određene stavove i uvjerenja. Upravo zbog toga njihov uticaj na gledaoce, slušaoce i čitaoce postaje još izraženiji, jer publika često nije svjesna u kojoj mjeri su određene poruke oblikovane i usmjerene.
Zanimljivo je da među stručnjacima još uvijek ne postoji potpuno jedinstven stav o tome da li mediji direktno podstiču delinkventno ponašanje ili samo pojačavaju postojeće sklonosti ka takvom ponašanju. Upravo zbog toga ovo pitanje i danas izaziva brojne rasprave. Ipak, ono oko čega se većina autora slaže jeste činjenica da učestalo izlaganje nasilnim sadržajima može dovesti do smanjenja osjetljivosti na nasilje.
Objektivnost medija i uticaj na maloljetnike
Pored samog sadržaja koji prenose, mediji mogu imati značajnu ulogu i kroz način na koji izvještavaju o maloljetnicima u sukobu sa zakonom. Često se u takvim slučajevima koristi senzacionalistički pristup, pri čemu se zanemaruje činjenica da se radi o maloljetnim osobama čiji je identitet potrebno posebno štititi. Na taj način se stvara slika koja može dovesti do stigmatizacije i dugoročnog obilježavanja mladih ljudi.
Međutim, bilo bi nepravedno posmatrati medije isključivo kao faktor rizika. Oni istovremeno mogu imati i veoma značajnu ulogu u prevenciji delinkventnog ponašanja kroz promociju obrazovanja, pozitivnih vrijednosti, porodičnih odnosa i zdravih oblika ponašanja.
Složen uticaj medija
Iz svega navedenog mogli bismo zaključiti da je uticaj medija na maloljetničku delinkvenciju složen i višeslojan. Njihova uloga zavisi od načina korištenja, sadržaja koji se prenosi i sposobnosti pojedinca i porodice da taj sadržaj razumiju i usmjere na pravilan način.
Mediji imaju gotovo stalno prisustvo u svakodnevnom životu mladih, te se može reći da mediji više nisu samo sredstvo informisanja nego i prostor u kojem se oblikuju stavovi, uvjerenja i obrasci ponašanja. Danas je gotovo nemoguće zabraniti djeci i mladima pristup medijskim sadržajima, jer je uticaj medija prisutan u svim segmentima savremenog života. Čak i kada roditelji uspiju ograničiti određene sadržaje unutar porodice i domaćinstva, dijete će u kasnijim godinama svakako biti upoznato sa drugačijim pojavama i samim time sa različitim medijskim sadržajima kroz proces socijalizacije.
Mediji imaju nesporno i pozitivne aspekte, jer mediji mogu doprinijeti obrazovanju, informisanju i razvoju kritičkog mišljenja kod mladih, ali i u tom procesu značajnu ulogu imaju i sami sadržaji medija koji se plasiraju javnosti. Zbog toga je važno da se mediji posmatraju i kao društveni faktor koji istovremeno može imati i pozitivne i negativne posljedice, u zavisnosti od načina na koji se mediji koriste i interpretiraju od strane publike.
Izvor:
Hasanbegović, S. (2020). Rizični i zaštitni faktori u pojavi maloljetničke delinkvencije (magistarski rad, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka, Odsjek za socijalni rad).