Definicija medija i njihove svrhe i općeg značaja na društvo ima veoma mnogo. Najopćenitija definicija medija glasi: Mediji podrazumjevaju sistem komunikacije i informisanja, te predstavljaju vezu između čovjeka i svijeta koji ga okružuje.
Kada je u pitanju svrha medija mišljenja stručnjaka različitih oblasti se razilaze. Dio stručnjaka smatra mediji sredstvom zabave i razonode, drugi smatraju da mediji imaju i izvjesnu odgojnu ulogu, dok treća skupina smatra da mediji isključivo služe indoktrinaciji i manipulaciji djece.
Od 80-tih godina prošlog stoljeća mediji imaju značajniju ulogu u odgoju djece i omladine. Uticaj medija je naglo porastao u društvu uopće s pojavom novih televizijiskih i muzičkih trendova te ekspanzijom upotrebe interneta. Pojavom novih trendova plasiranih kroz medije kao idealnih došlo je do velikih promjena u društvu koje su i danas vidljive. Zahvaljujući medijima i njihovim propagandnim kampanjama popustljivi odgojni stil je potpuno postao dominantan. Promjenom radnih uloga muškarca i žene, promjenile su se i porodične uloge. Dijete sve češće biva ostavljano samo kod kuće te je izloženo višesatnom gledanju televizijiskih sadržaja. Pritom prijašnji način zabave i igre u prirodi i sa igračkama je u potpunosti zamjenjen gledanjem televizije, igranjem igrica i drugim medijiskim sadržajima. Osim toga prepuštenost djeteta medijiskim uticajima nastavlja se i nakon povratka roditelja sa posla obzirom da roditelji umorni nemaju vremena niti energije posvetiti se djetetu i u potrazi su za sopstvenim slobodnim vremenom i odmorom a ono obično biva utrošeno opet na zajedničko gledanje televizije. Na ovaj način veze između članova porodice slabe, te dolazi do otuđenja djece od roditelja ali i otuđenja u partnerskom odnosu.
Dominacija medija u 21. stoljeću značajno otežava odgajanje djece i omladine roditeljima savremenog doba. Mladi roditelji žele ići u korak sa vremenom ali zbog prezasićenosti medijiskim sadržajima, novim metodama odgoja čiji su zahtjevi često konradiktorni roditelji se osjećaju nemoćno i nesposobno u odgoju sopstvenog djeteta.
S druge strane, tu su i sve samostalnija djeca koja već u ranoj dobi imaju naloge na društvenim mrežama, provode sate gledajući YouTube i druge sadržaje pronalazeći uzore u brojnim influenserima koji vrlo rijetko nude edukativne sadržaje a sve češće plasiraju iskrivljenje ideje uspjeha sistem etičkih vrijednosti skoro da ne postoji. Važno je spomenuti i uticaj medija na psihičko zdravlje adolescenata. Sve češće mladi i njihovi roditelji budu primorani potražiti pomoć psihoterapeuta zbog sve prisutnije ovisnosti mladih o društvenim mrežama. Pristup internetu bez roditeljskog nadzora nosi niz ozbiljnih opasnosti kao što je cyber nasilje različitih oblika, pedofilija, rizik od zloupotrebe ličnih podataka i mnogi drugi oblici prijetnji na internetu, koji mogu imati duboke posljedice na cijelu porodicu. Pretjerana izloženost medijima, ekranima i njihovim ubrzanim sadržajima nepovoljno utiče i na psihofizički razvoj djece, nakon čega se roditelji nađu u neočekivanim teškim situacijama te su vrlo često primorani zdravorođenu djecu odvoditi na niz rahabilitacijiskih tretmana zbog kašnjenja u razvoju djeteta. Sve ove navedene pošasti modernog doba i pretjerana samostalnost djece od najranije dobi u korištenju elektronskih medijiskih sredstava su posljedica predominantnog modela popustljivog odgoja djece u savremenom dobu.
IZVOR: Karlo Kimer; „ULOGA MEDIJA U OBITELJSKOM ODGOJU“ Stručni rad
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Osijek
Filozofski fakultet Osijek