Medijiska pedagogija
Usljed različitih problema i izazova s kojima se susreću djeca i omladina ali i roditelji a tiču se utjecaja medija na sve generacije u pedagogiji se pojavila nova naučna disciplina odnosno nova grana pedagogije – Medijiska pedagogija.
Ona sadrži socio-političke i socio-kulturne analize u onome što se nudi kroz medije različitim generacijama u društvenoj zajednici.
Medijiska pedagogija podrazumjeva medijiski odgoj putem kojeg nastoji razviti kritičko mišljenje kod roditelja i djece prema medijiskim sadržajima, informacijiskim tehnologijama i upotrebe tih tehnologija.
Pedagog, Mirela Tolić u svom naučnom radu „Temeljni pojmovi savremene medijiske pedagogije“ navodi nekoliko sadržaja medijiske pedagogije:
Medijiska pismenost podrazumjeva najniži nivo savladavanja vještine rada i prepoznavanja simbola na računarima i drugim medijiskim sredstvima.
Medijiski odgoj se direktno usmjeren na adolescentsku populaciju u osnovnim i srednjim školama i edukaciju djece o medijiskim sadržajima njihovim porukama i opasnostima koje
proizilaze iz plasiranja određenih sadržaja.
Također edukacija djece o načinima prepoznavanja lažnih vijesti i brojnih drugih opasnosti koje nosi neoprezno i nekontrolisano korištenje interneta.
Medijiske kompetencije podrazumjevaju ukupan odnos medijiske pismenosti i medijiskog odgoja. Medijiske kompetencije se tiču pedagoga, nastavnika, roditelja ali i cijelog društva.
Za primjenu navedenih medijiskih kompetencija na putu do uspješnog medijiskog odgoja svi akteri u odgojnom procesu od nastavnika do roditelja moraju biti voljni promjeniti pristup
odgoju i obrazovanju. Nastavnici u školama bi trebali proširiti znanje o medijima te fokusirati se na edukaciju djece o mogućim opasnostima prisutnim na internetu te metodama prepoznavanja i štetnih sadržaja i zaštite od nepoželjnih sadržaja i različitih opasnosti kojima su izložena maloljetna lica posebno adolescenti na internetu. Ove teme su vrlo malo ili nimalo zastupljene u nastavnom procesu i za to je potrebna sistemska promjena.
Roditelji bi trebali biti značajan faktor ograničavanja korištenja interneta. To se može postići konkretnim i jednostvanim metodama poput ograničavanja upotrebe interneta na dva sata
dnevno, smještanjem kompjutera na vidno mjesto u dnevnom boravku a ne u dječijoj sobi, te zabranom gledanja televizije u vrijeme zajedničkog obroka ili pisanja zadaće.
Ukoliko roditelji budu dosljedno primjenjivali ove metode će promjeniti metod odgoja djece u porodici te će epidemija popustljivog odgoja kao jedan od osnovnih razloga pretjerane izloženosti medijiskom uticaju djece postepeno prestati.
IZVORI:
Karlo Kimer; ULOGA MEDIJA U OBITELJSKOM ODGOJU
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera Osijek Filozofski fakultet Osijek
Mirela Tolić; TEMELJNI POJMOVI SUVREMENE MEDIJISKE PEDAGOGIJE
Časopis Život i škola Fakultet odgojne i obrazovne znanosti Zagreb