Nekoliko sati nakon poroda oko 80 posto žena osjeća laganu depresiju. Rođenje djeteta je najsretniji događaj u životu, ali istodobno izaziva i velike promjene u tijelu i psihi žene što je prisiljava da se suoči sa samom sobom, s vlastitom slabošću, nesigurnošću, strahovima.
„Baby blues“ je moderni izraz za laganu depresiju koja nekoliko dana poslije poroda pogađa oko 80 posto žena, u vrijeme kada počinje nadolaziti mlijeko. Nakon nekoliko tjedana taj osjećaj melankolije nestaje bez traga. Podsjeća na neku vrstu tužaljke kojoj je uobičajeni refren: „Ja ovo dijete još ne poznajem dobro. Hoću li biti u stanju njegovati ga, voljeti, brinuti se o njemu kako treba? Tako sam sama, tako tužna i tako umorna, osjećam se praznom, izgubljenom, bespomoćnom.“
Nije čudno što žena nakon poroda tako reagira. Rođenje željenog djeteta vjerovatno je najsretniji događaj njezina života, ali izaziva promjene u tijelu i psihi što je prisiljava da se suoči sama sa sobom, s vlastitom slabošću, nesigurnošću, strahovima. Vrijeme je to kad žena često plače, a zapravo ne zna zašto. Psiholozi to smatraju normalnim životnim iskustvom, priznajući da je suočavanje s takvim emocijama bolno za ženu. Važnu ulogu u takvom stanju duha imaju fizički stres i hormonalne promjene. Nakon poroda, naime, naglo se prekida proizvodnja estrogena i progesterona, hormona koji dostignu vrlo visoku razinu u vrijeme trudnoće, a zadaća im je zaštita trudnoće. Nakon poroda odmah ulaze u igru drugi hormoni od kojih je jednima namjena poticanje proizvodnje mlijeka, a drugima povratak genitalnog aparata u normalne uvjete.
„Hormonalna bura“ koja se odvija u ženinu organizmu u to vrijeme utječe na raspoloženje žene. Prema najnovijim istraživanjima otkrivene su i druge supstance kao što je primjerice beta-endorfin koji ima zadatak smanjivanja osjećaja iznimno jake boli prilikom poroda. Količina betaendorfina za vrijeme poroda dostiže vrlo visoku razinu. Nakon poroda naglo pada (u 24 sljedeća sata) što pridnosi hormonalnoj buri. Pogrešno je međutim uzroke tražiti samo u biokemijskim reakcijama u tijelu jer u bolovima poroda uz novi život rađa se i jedna nova žena. Njezin odnos prema djetetu ne stvara se odmah. Nakon poroda žena se nerijetko osjeća „ispražnjenom“ kao da je izgubila dio sebe. Osim toga, dijete o kojem se maštalo i sanjarilo devet mjeseci nije uvijek kakvim smo ga zamišljale. Prema nekim psiholozima upravo je razlika između zamišljenog i rođenoga, stvarnog djeteta jedan od razloga suza nakon poroda, čak i ako stvarno dijete daleko nadilazi i naša najružičastija očekivanja. Usto, očekujući dijete svaka žena zamišlja da će biti idealna mama. Kada se dijete rodi, počinje se pitati hoće li uspjeti ispuniti obaveze i očekivanja. Stoga je potrebno izvjesno vrijeme kako bi se nadvladale bojazni i sumnje i priviklo na golemu promjenu u fizičkom i psihičkom životu.
Osjećaj nesposobnosti za novu ulogu normalna je reakcija, gotovo neizbježna za svaku ženu, posebno onu koja je rodila prvu put. Majka se gubi u svojim maštanjima i mislima, a dijete je još ne obuzima sasvim, barem ne nekoliko prvih dana. Tek nakon tog razdoblja „pribiranja“, dijete postaje prvenstveni interes majke.
Uzroci depresije
Ne postoji jedan jedini uzrok, već brojni fizički, psihički, socijalni i društveni uzroci djeluju uzajamno. Jedan od društvenih uzroka je taj što se postporođajna depresija smatra tabu temom: mnoge mlade mame osjećaju da nisu dorasle mitu sretne, savršene mame koja je spremna žrtvovati se za svoje dijete. To donosi preopterećenje i pojačava negativne osjećaje, što pogoduje razvitku postnatalne depresije. U socijalne uzroke se ubraja promjena u odnosima s partnerom ili vlastitim roditeljima. Majka se odjednom osjeća izoliranom, osobito ako se njene prijateljice, koje nemaju djece, takođe izoliraju. Osobine ličnosti kao što su jaka potreba za kontrolom, težnja za perfekcijom, sklonost ka pretjeranoj brizi ili previsoka očekivanja glede dojenja predstavljaju psihičke uzroke koji u prvim mjesecima s bebom mogu dovesti do depresije. U tjelesne uzroke depresije ubrajaju se hormonalne promjene nakon poroda, prilikom prestanka s dojenjem i ponovnog nastupanja menstruacije, sklonost depresiji, poremećaji u funkciji štitnjače i kronični nedostatak sna.
Povratak iz rodilišta
Depresija nakon poroda ima određeni zadatak, smatraju stručnjaci. Služi potiskivanju pretjeranog uzbuđenja kojim bi majka samo nepotrebno uznemiravala dijete. Baby-blues ne samo da utječe na odnos majke i djeteta, nego se pokazuje potrebnim za budući odnos. Postoji trenutak kada se te prve poteškoće pojačavaju. To je povratak kući iz bolnice. Prema mnogim svjedočenjima to je vrlo delikatan trenutak u životu majke. Pri povratku kući osjećale su veliki umor, brigu, strah da neće stići obaviti sve poslove oko djeteta kako treba. A njih je zaista mnogo. Povratak kući s djetetom u naručju ima gotovo magično značenje za svaku novu majku. Kao da se prelaskom praga može postići onaj identitet od prije odlaska u rodilište. Ali stvarnost je drguačija i žena se iznutra osjeća drukčijom. Nekad je pri povratku kući rodilju i dijete očekivala brojna obitelj jer je način života bio takav. Ukućani bi preuzimali veliki dio brige o djetetu, veliki dio uzbuđenja, darivanjem djeteta smanjivali bi napetost. Današnji stil života u velikim gradovima je sasvim drugačiji, često daleko od ostale rodbine, pa se nova mama nerijetko u kući nađe sama s novopridošlim članom svoje male obitelji. Nema se kome obratiti za savjet i pomoć, nema kome izraziti svoje strahove, nema vremena odmoriti se i opustiti. Sav teret uglavnom pada na majku, a briga o djetetu zaista je veliki teret, emotivni i fizički.
Uloga partnera
Kako bi majci bilo lakše, dovoljna je podrška i pomoć samo jedne emotivno bliske osobe koja će joj pomoći prebroditi krizu tuge i melankolije i spriječiti da se to razdoblje produži. Najpodesnija osoba za to je suprug. Njegova je uloga danas jednako važna kao nekada uloga bake, a vjerojatno i važnija, smatraju psiholozi. Ukazuju na to i ispitivanja provedena na grupi žena prije i nakon poroda. Svega 25 posto njih je u prvih pet tjedana nakon rođenja djeteta moglo računati na pomoć nekog člana obitelji (majka, sestra, prijateljica), 18 posto njih je povremeno imalo pomoć druge osobe, a 57 posto nije imalo pomoći ni od koga, osim od supruga. Očevi koji se brinu od početka o svome djetetu pridnosne smanjenju majčine napetosti, pomažu joj brže prebroditi melankoliju i emotivne tegobe. I kod onih deset posto žena koje tu postporađajnu depresiju ne uspiju prevladati tijekom dva, tri tjedna nakon poroda, upravo je suprug taj koji im pomaže da se otrgnu iz povučenosti u same sebe, potičući njihovo zanimanje za dijete.
Ako depresija ne prolazi
Ako osjećaj tuge, melankolije, nepovjerenja u sebe ne prođe tijekom dva mjeseca nakon poroda, može se pretvoriti u stvarni poremećaj. Stoga treba obratiti pozornost na sljedeće znakove:
– osjećaj duboke nesposobnosti, potreba za pomoći i istodobno odbijanje pomoći;
– osjećaj praznine koji s tugom stvara stalnu tjeskobu;
– nesposobnost da se osjeti zadovoljstvo, da se vide pozitivne strane počevši od djetetova smiješka, mirisa cvijeća, do znakova ljubavi onih koji vas vole;
– duboko nepovjerenje u samu sebe, osjećaj samopotcjenjivanja i premalo poštovanja prema samoj sebi;
– nesanica ili suprotno, stalna potreba za spavanjem;
– veliki gubitak ili veliko povećanje tjelesne težine;
– nedostatak energije i uporni osjećaj napora i malaksalosti;
– uznemirenost, razdražljivost, teškoće s koncetracijom, nesposobnost da si programiramo obaveze ili preuzmemo i najmanju odgovornost.
Kako si možete pomoći?
– Ne negirajte svoje osjećaje. Nema ništa loše ako nakon poroda osjećate kako niste prava „mama“, niti u dvojakom osjećaju privlačenja i odbijanja prema djetetu. To je potpuno normalno. Ako ste svjesni svojih emocija, čak i onih najnegativnijih, to je prvi korak k njihovu prevladavanju.
– Nemojte se bojati osjećaja nesposobnosti. Mama se ne rađa, mama se postaje. Normalno je da u početku ne znate zašto dijete plače, da ne znate kako ga umiriti. Oboma je potrebno vrijeme privikavanja. I kad vam ne ide najbolje, nemojte od toga praviti problem, recite samoj sebi da će sutra biti bolje.
– Nemojte se izolirati. Povjerite svoje osjećaje i strahove suprugu, majci, prijateljici – pomoći će vam da ih savladate. Zadržavanje svega u sebi samo produžava stanje osamljenosti i povećava problem.
– Ne zadržavajte suze. Plač je izvrsna terapije i najbolje je pustiti suze neka slobodno poteku. Nema razloga da ih se sramite. Potiskivanjem potrebe za plakanjem može biti opasno jer se potisnute emocije gomilaju, povećavaju napetost, a to se može negativno odraziti na srce.
– Nemojte misliti kako sve možete sami. Briga o djetetu, posebno u početku zahtijeva jako mnogo energije, posebno ako se uz to mora u kupovinu, pospremiti stan, pripremiti jelo, izglačati rublje. Pustite one koji su voljni pomoći vam – mama, prijateljica, suprug. Posvetite tada malo vremena sebi, te prošetajte, otiđite frizeru ili malo odspavajte.
– Ne mislite da se to događa samo vama. Baby-blues je stanje svojstveno mnogim mamama. Pokušajte s njima razgovarati i vidjet ćete da se ne razlikujete, da mnoge često žele pobjeći od plača, bočica, noćnih obroka.
Kako partner može pomoći?
– Saslušajte što vam supruga ima reći, ne prekidajte je kada iznosi svoje strahove, brige. Nemojte joj izravno govoriti kako bi što trebala napraviti. Taktično joj skrenite pozornost na jednostavnije načine i dajte joj emocionalnu podršku.
– Nemojte joj davati savjete o svemu. Stroga pravila ponašanja često mogu izazvati zbunjenost i osjećaj nemoći.
– Potičite suprugu u sticanju samopouzdanja.
– Pomozite joj da probleme koji joj se čine nepremostivima svede na pravu razinu.
– Koliko god možete, pružite joj konkretnu pomoć – obavite nabavke, pripremite večeru, preuzmite dijete kako bi se mogla malo opustiti.
– Pri povratku kući žena ima potrebu da joj se pokloni više pozornosti, svečanija atmosfera. Dovoljne su i sitne pažnje da lakše prebrodi trenutke tuge.
Izvor: Bebe, mjesečnik za trudnice i roditelje, broj 130, Zagreb, veljača 2003, str. 76-78.