Nasiha Kapidžić-Hadžić: “Maskenbal u šumi”
Braća, sestre i prijatelji imaju izuzetno važnu ulogu u formiranju ličnosti djeteta. Oni predstavljaju prve „vršnjake“ s kojima dijete uči dijeliti prostor, pažnju i emocije. Upravo se kroz te odnose razvijaju osobine poput razumijevanja, tolerancije, empatije, ali i osjećaji ljubomore, tvrdoglavosti ili povlačenja. Ove osobine često ostaju trajne i oblikuju način na koji se osoba kasnije prilagođava društvu i ostvaruje odnose s drugima. Zanimljivo je da se mnoge od tih osobina prenose i transgeneracijski – „s koljena na koljeno“, kroz obrasce ponašanja unutar porodice.
Dolazak novog člana porodice
Rođenje brata ili sestre predstavlja veliku promjenu za dijete. Najizraženije reakcije javljaju se kod djece između dvije i četiri godine, jer su već dovoljno razvijena da imaju osjećaj pripadnosti, ali još nisu sposobna shvatiti da novi član ne ugrožava njihovo mjesto u porodici. To je period kada dijete mora naučiti da više nije jedini centar pažnje, što može izazvati osjećaj nesigurnosti i ljubomore.
Roditelji često pokušavaju ublažiti situaciju nametanjem bebe kao „prijatelja za igru“, što može biti pogrešan pristup jer dijete još nije spremno razumjeti tu vrstu odnosa. Beba zahtijeva svu roditeljsku pažnju, što starije dijete može doživjeti kao gubitak. Stoga nije neobično ako dijete pita: „Možemo li bebu vratiti nazad?“ — to je iskren izraz djetetove zbunjenosti i emocionalne potrebe za pažnjom.
Ljubomora i agresija – prirodne, ali prolazne reakcije
Ljubomora u ovom kontekstu nije znak lošeg ponašanja, već potreba djeteta da zadrži roditeljsku ljubav. Agresija koja se ponekad javlja nije usmjerena na mlađe dijete, već je posljedica frustracije prema roditeljima zbog osjećaja zapostavljenosti. Ako roditelji ne primijete te suptilne emocije i dodatno naglase razliku u pažnji, ljubomora se može pojačati.
Istraživanja pokazuju da majke u početku podjednako brinu o djeci iste dobi, ali kada dođe do rođenja mlađeg djeteta, starijem počinju postavljati više zahtjeva, očekujući zrelost, razumijevanje i samokontrolu. Međutim, to je emocionalno prevelik teret za dijete koje se još uvijek razvija. Ono ne može u potpunosti ispuniti ta očekivanja, pa se javljaju osjećaji tuge, ljutnje i povlačenja.
Reakcije koje ukazuju na djetetovu ljubomoru
Najčešće promjene u ponašanju starijeg djeteta nakon rođenja brata ili sestre uključuju:
- pojačane sukobe s roditeljima i razdražljivost
- pretjeranu potrebu za fizičkom blizinom
- separacijski strah (strah od odvajanja)
- zabrinutost ili ravnodušnost
- povremeno povlačenje i tugu
- regresiju u ponašanju (npr. ponovno tepanje, mokrenje ili traženje flašice)
- noćna buđenja i traženje zajedničkog spavanja s roditeljima
- agresivnost prema novorođenčetu (koju treba mirno, ali odlučno spriječiti).
Sve ove reakcije su prolazne i obično se smanjuju tokom nekoliko mjeseci, potpuno nestajući u periodu od godinu dana.
Kako pomoći djetetu da savlada ljubomoru
Postoji niz aktivnosti koje roditelji mogu primijeniti kako bi pomogli djetetu da se prilagodi novoj situaciji:
- Potvrdite svoju ljubav. Pokažite djetetu koliko vam je i dalje važno. Prisjetite se zajedno njegovog ranog djetinjstva kroz slike i priče – to stvara osjećaj kontinuiteta i sigurnosti.
- Uključite drugog roditelja. U prvim sedmicama nakon rođenja bebe, otac može više vremena provoditi sa starijim djetetom, kroz zajedničke rituale – oblačenje, čitanje priča, igru ili uspavljivanje.
- Omogućite uključivanje u brigu o bebi. Ako dijete želi, može pomoći pri jednostavnim zadacima, poput dodavanja pelene ili držanja flašice, čime se jača osjećaj važnosti.
- Prihvatite regresivna ponašanja. Privremene želje da se ponaša kao beba (npr. pijenje iz flašice) ne treba osuđivati – to su normalni pokušaji prilagođavanja.
- Organizujte posebno vrijeme. Kad beba spava, provedite neko vrijeme isključivo sa starijim djetetom.
- Pripremite male poklone. Ako gosti donose darove samo za bebu, roditelji mogu imati spremne sitnice i za starije dijete kako bi se osjećalo uključeno.
- Ponudite alternativne aktivnosti. Kada roditelj mora brinuti o bebi, organizujte zanimljivu igru ili crtani film koji dijete voli, kako bi mu pažnja bila preusmjerena.
- Njegujte međusobne odnose. Kada djeca porastu, potičite ih da zajedno čitaju, crtaju ili se igraju — uz roditeljski nadzor i pohvalu.
Zaključak:
Odnosi s braćom, sestrama i prijateljima predstavljaju temelj emocionalne pismenosti i socijalnog razvoja djeteta. Kroz te odnose dijete uči kako voljeti, dijeliti, čekati i razumjeti druge – vještine koje će ga pratiti cijelog života.
Izvor:
Pištoljević, N., Buturović, L., & Jeina, Z. (2015). Kurikulum za edukaciju roditelja: od rođenja djece do polaska u školu. Sarajevo: EDUS – Edukacija za sve.